Puno ime mu je Nu'man b. Sabit b. Zuta b. Mah et-Tejmi el-Kufi. Izuzetno je postao poznat po nadimku: Ebu Hanifa. Takođe je prozvan El-Imamu-l- A'zam/najveci imam, ili kako ga El-Kettani naziva Imamu-l-eimme/Imam imama. Hafiz Ez-Zehebi nazvao ga je Fekihu-l-milleti/Pravnik (fakih) vjere, a šejh El-Kasimi Fekihu-l-ummeti/Pravnik ummeta.

Od Šafije, rahimehullah, se prenosi da je imam Malik, rahimehullah, bio upitan da li je vidio Ebu Hanifu, pa je odgovorio: “Da vidio sam tog čovjeka. Kada bi ti on počeo govoriti da je ovaj stub od zlata, našao bi ti dokaz za to.“ A Šafija je za njega rekao: “Ljudi u fikhu ne mogu bez Ebu Hanife.“

Ebu Hanife – perzijanac projeklom – rođen je 80. god. po Hidžri. To je, naime, godina rođenja koju spominju gotovo svi autori koji su pisali o ovom islamskom geniju. On je od istaknutih imama i osnivač je hanefijskog – jednog od četiri najveća – mezheba.

Jedno vrijeme se bavio trgovinom svile i tkaninama. Naukom se počeo baviti na preporuku imama Ša'bija.

Ebu Hanife živi u veoma bremenitom vremenu, punom političkih i drugih nesuglasica. Živio je u vremenu halife Abdul-Melika, kada je u Iraku namjesnik bio Hadždžadž b. Jusuf, poznat po represijama. Međutim, dolaskom pravednog vladara Omera b. Abdulaziza situacija se uveliko mijenja, pa se takvom promjenom uveliko otvaraju vrata svestranijem obrazovanju ovog nadarenog mladića.

Kufa, mjesto u kome je rođen ovaj velikan postala je u vrijeme Ebu Hanife jedan od najvećih i najpoznatijih islamskih naučnih centara. Ako se zna da je grad utemeljen tek 17. god. po Hidžri onda se, doista, zadivljujuće doima da je grad za samo stotinjak godina postojanja postao jedan od najjačih islamskih centara toga vremena.

Kako i ne bi kada se bilježi da je samo u ovom gradu stanovalo i boravilo oko 1.500 ashaba. Čak su dvadeset četverica učesnika Bedra posjetila Kufu a neki su je uzeli za mjesto stanovanja. Zna se da je Omer, radijallahu anhu, poslao u Kufu Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu, koji je bio poznati poznavalac velikog broja predaja koje su navedene u brojnim hadiskim zbirkama. Inače, on od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi we sellem, prenosi 848 hadisa. Uz to, zna se da je Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, ubrajan medu najučenije ashabe Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem! Kada se još spomene da je ovaj veliki ashab umro u Kufi, 32. god. po Hidžri, onda to uveliko dopunjuje sliku o mogućnosti njegovog djelovanja u tom mjestu i ostavljanja jačeg utjecaja i velikog traga na učenjake koji su tu kasnije živjeli!

Za vrijeme hilafeta Alije, radiallahu anhu, Kufa je postala prijestonica islamske države. Bilježi se da u Kufi praktično nije bilo ni jednog muhaddisa od koga Ebu Hanife nije bilježio hadis. Među njegove učitelje, samo iz oblasti hadisa koje je slušao u rodnoj Kufi, Ebu-l-Mehasin eš-Šafi'i, spominje devedeset tri.

Imam Ebu Hanifa, rahimehullah, je znanje uzimao od velikog broja učitelja. Od njih je i Katade, koji je bio jedan od dvojice najpoznatijih učenika čuvenog ashaba Enesa b. Malika, radiallahu anhu. Učitelj od koga je Ebu Hanife najviše naučio u rodnoj Kufi i čovjek koji je najviše utjecao na ovog velikana islamske misli bio je, nesumnjivo, Hammad b. Ebi Sulejman, o kojem se Ebu Hanife, u mnogim prigodama, na najljepši način izražavao i za njega dove upućivao.

Na svojim mnogobrojnim putovanjima u Mekku i Medinu imam Ebu Hanifa je koristio priliku da znanje stiče od najpoznatiijih tabi'ina. Tako je Ebu Hanifa u Mekki (gdje je boravio kako navodi Es-Siba'i u periodu od 130 do 136. god. po Hidžri) znanje uzimao od Ata’ b. Ebi Rebaha, čovjeka koji je sreo oko dvije stotine ashaba. Hafiz Ez-Zehebi kaže da je Ebu Hanifin najveći učitelj u hadisu bio Ata’ b. Ebi Rebah (Duvelu-l-islam, 1/79.) Čak su i sami ashabi priznali njegovu učenost. Tako je Abdullah b. Omer, radiallahu anhu, poznati i učeni ashab, imao običaj kazati: “Zašto ljudi dolaze meni kada je tu Ata’ b. Ebi Rebah“?! Slično je izrekao i Abdullah b. Abbas, radiallahu anhu (El-Kasimi, Fadlu-l-mubin, str.253.). Od ostalih muhaddisa u Mekki Ebu Hanife sluša predavanja Ikrime, koji je bio učenik Abdullaha b. Abbasa, radiallahu anhu. Hafiz Ez-Zehebi tvrdi da je Ata’ bio učitelj od koga se Ebu Hanifa najviše okoristio.

U Medini Ebu Hanifa uči od dvojice istaknutih tabi'ina Sulejmana i Salima. Sulejman je bio sluga Mejmune, radiallahu anhu, časne supruge Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, a Salim je bio sin Abdullaha, a unuk Omera b. el-Hattaba, radiallahu anhu, od njih Ebu Hanife prenosi brojne hadise.

Zna se, kako navode brojni autori, da je imam Ebu Hanifa 55 puta obavio hadždž! Nije, onda, ni čudo što je sreo toliki broj učitelja i od njih crpio znanje! Spomenimo neke od brojnih učitelja: Meharib b. Desar, Semmak b. Harb ez-Zuheli, čovjek koji je sreo 80 ashaba i od koga prenose svi autori poznatih šest zbirki hadisa/El-Kutubi-s-sitte, Seleme b. Kuhajl, Ali b. el-Akmer, Se'id b. Mesruk, Atijje b. Sa'd el-Kufi, Musa b. ebi Aiša iz Kufe; Ebu Sufjan Sa'di, Abdulkerim b. Umejje, Katade, Šeddad b. Abdurrahman; Amr b. Dinar, Ismai'il b.Abdulmelik, Haris b. Abdurrahman; Nafi’ mevla Abdullah b. Omer, Jahja b. Se'id, Hišam b. Urve, Abdurrahman b. Hurmuz El-A'redž, Muhammed El-Munkedir, Abdullah b. Omer b. Hafs, Šejban b. Abdullah b. Dinar; Mekhul Ata’ b. Ebi Muslim; Rebi'a iz Rejja i brojni drugi. Samo Ebu-l-Mehasin eš-Šafi'I spominje 319 učitelja od kojih je Ebu Hanife učio!

Najduže se zadržao, kako tvrde brojni autori, uz Hammada b. Ebi Sulejmana, velikog pravnika Kufe, pred kojim je redovno slušao predavanja punih 18 godina! Ebu Hanife zadržao se nekoliko godina u Hidžazu, na kraju vladavine Umejevica i početka vladavine Abbasovica, raspravljajući sa najvećim autoritetima iz druge generacije muslimana – tabi'inima.

On, na jednom mjestu, kaže: ‘Nisam nikada klanjao namaz, otkako je umro moj učitelj Hammad, a da nisam zamolio Allaha Plemenitog za oprost njegovih grijeha i to zajedno sa dovom Allahu Plemenitom za oprost grijeha mojim roditeljima! Takode, nikada nisam klanjao a da nisam zatražio oprosta od Allaha Milostivog za grijehe onima od kojih sam nešto naučio i onima koje sam ja nešto naučio’!

On je, kao i svaki drugi musliman, izuzetno volio i respektirao časnu porodicu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa je, otuda, sa velikim zadovoljstvom slušao predavanja i razmjenjivao mišljenja sa imamima iz ove časne porodice. Tako je Ebu Hanife jedno vrijeme slušao predavanja imama Muhammeda Bakira, unuka Husejna, radiallahu anhu, i njegovog brata imama Zejda, uz koga je proveo pune dvije godine slušajuci predavanja u Hidžazu, nakon čega je izjavio: ‘Nisam vidio veceg fakiha, ni znanijeg, ni bržeg u odgovoru, niti argumentovanijeg u nastupu od Imama Zejda b.Alija b. Husejna b. Alija b. Ebi Taliba’!

Uz njih je Ebu Hanife slušao Abdullaha b. Hasana b. Hasana b. Alija b. Ebi Taliba i imama Dža'fera b. Muhammeda es-Sadika, sina Muhammeda Bakira, koji je umro 148. god. po Hidžri, dakle, samo dvije godine prije Ebu Hanife.

Mnogi autori tvrde da Abdullah nije bio na stepenu njegovog učitelja, već da je Ebu Hanife s njim razmjenjivao mišljenja i da su se međusobno dopunjavali u fikhskim i hadiskim pitanjima. U svakom slučaju, Ebu Hanife je, družeci se sa imamima iz časne porodice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, dosta naučio, saznao i prihvatio.

Uz to, saosjećao je u njihovim patnjama uzrokovanih ponašanjem tadašnjih vladara.

Tajna njegovog znanja, možemo slobodno reći, krije se u činjenici koju spominje Rebi’ b. Junus, koji kaže: “Ebu Hanifa je jednoga dana ušao kod halife El-Mensura kod koga je već sjedio Isa b. Musa, koji se obratio halifi: Ovo je danas najveći učenjak na svijetu! Halifa ga je upitao: Nu'mane, od koga si uzimao znanje? On je odgovorio: Uzimao sam od Omerovih, radijallahu anhu, učenika a oni od njega, od Alijinih, radijallahu anhu, učenika a oni od njega, od učenika Abdullaha b. Abbasa, radiallahu anhu, a oni od njega, a zar je na Zemlji za vrijeme Abdullaha b. Abbasa, radiallahu anhu, bilo znanijeg od njega?! Tada je halifa priznao da ga je uvjerio u utemeljenost svoga znanja! “

Ebu Hanife, iz poštovanja prema svome uvaženom profesoru Hammad b. Ebi Sulejmanu, sve do njegove smrti nije organizirao zasebna predavanja niti je predvodio naučne halke prepoznatljive za to vrijeme. To je učinio 120. god., nakon smrti svoga profesora, dakle, kada je Ebu Hanife napunio 40 godina života. Inače, u velikoj kufskoj džamiji bilo je više organiziranih halki iz raznih islamskih disciplina. Tako su čuveni El-A'meš Sulejman b. Mihran (umro 148.god. po H.), Mis'ar b. Kidam, zvani El-Mushaf, zbog svoje izuzetne memorije (umro 152.god.), Sufjan Es-Sevri (umro 161.god.), Šu'be b. Ajjaš el-Ezdi (umro 193. god.), Asim b. Ebi-n-Nudžud i dr. imali redovne halke i predavanja iz tefsira, hadisa, fikha, kiraeta, arapskog jezika i dr. disciplina.

Hatib El-Bagdadi prenosi sa senedom od Ibn Kerame, koji kaže da su jednom prilikom sjedili kod Veki'a b. El-Džerraha, velikog islamskog učenjaka, kada je jedan od prisutnih konstatirao da je u nekom pitanju Ebu Hanife pogriješio! Veki’ je, tada, primijetio: ‘Kako je mogao pogriješiti Ebu Hanife u čijem su prisustvu bili Ebu Jusuf, Zufer i Muhammed sa svojom analogijom i idžtihadom; Jahja b. Zekerijja b. Ebi Zaide, Hafs b. Gijas, Hibban, Mendel b. Ali, sa svojim pamćenjem hadisa i ogromnom stručnošcu i preciznošcu u ovoj disciplini; Kasim b. Ma'n sa izuzetnim poznavanjem arapskog i drugih jezika, Davud b. Nusajr et-Tai i Fudajl b. Ijad sa svojim zuhdom i duhovnom prefinjenošcu?! U cije, kružoku budu navedeni znalci, on ne može praviti greške, a ako ih i napravi – oni će ga ispraviti’!!!

Od izuzetno velikog broja njegovih učenika, koji će ubrzo preplaviti islamske centre širom Hilafeta i postati nosioci islamske misli, spomenućemo samo neke: Abdullah b. el-Mubarek, Ebu Jusuf Ja'kub b. Ibrahim el-Ensari, Zufer b. Huzejl, Muhammed b. Hasan eš-Šejbani, Veki’ b. El-Džerrah el-Kufi, Abdullah b. Jezid el-Mukri, Abdulkerim b. Muhammed el-Džurdžani, Kasim b. Ma'n, Jezid b.Harun, Ebu Ishak el-Fezari, Ebu Sa'd es-Sagani, Hafs b. Gijas, Hasan b. Zijad, Fudajl b. Ijad, Davud et-Tai, Isa b. Junus, Abdurrezzak, Haridže b. Mus'ab, Mus'ab b. el-Mikdam, Hammad sin Ebu Hanifin i brojni drugi.

Abdullah b. el-Mubarek kaže: Sreo sam najpobožnijeg, najbogobojaznijeg, najznanijeg i u fikhu najjačeg čovjeka: najpobožniji čovjek je Abdulaziz b. Ebi Davud, najbogobojazniji je Fudajl b. Ijad, najznaniji je Sufjan es-Sevri, a u šerijatskom pravu najjači je Ebu Hanife! U toj oblasti nisam sreo sličnog njemu!

Jednom prilikom Abdullah b. el-Mubarek bio je upitan: Ko je veći islamski pravnik fakih (Malik ili Ebu Hanife)? Odgovorio je: Ebu Hanife!

Mulejh b. Veki'a kaže da je čuo svoga oca kako ističe: Nisam sreo većeg fakiha od Ebu Hanife. Takode, nisam sreo nikoga da ljepše klanja od njega!

Sličnu konstataciju bilježi i Harun b. Se'id od Imama Šafije: Nisam našao nikog jačeg u fikhu od Ebu Hanife!

Nadr b. Šumjel primjećuje: Ljudi su spavali u fikhu, dok ih nije probudio Ebu Hanife!

Ibn Kesir navodi izuzetne pohvale na račun ovog genija, koje su izgovorila ta dvojica islamskih velikana: Sufjan es-Sevri i Abdullaha b. el-Mubarek. Oni tvrde: Ebu Hanife bio je najveći pravnik na Zemlji u svoje vrijeme!

Mu'ammer kaže: Ne poznajem čovjeka da ljepše obrazlaže fikh, da ga bolje poznaje i da se bolje snalazi u analogiji od Ebu Hanife!

Mišljenje slično prethodno iskazanim imao je i Ibn Ebi Dža'fer er-Razi, koji je rekao: Nisam sreo većeg fakiha, niti pobožnijeg čovjeka od Ebu Hanife!

Sufjan b. Ujejne, poznati islamski učenjak, kaže: Dvije stvari prevazilaze okvire i granice Kufe, osvjetljavajući svjetske horizonte. To su: Hamzin kiraet i Ebu Hanifin fikh!

Ibn Mubarek zaključuje: Ako iko ima pravo da kaže svoje mišljenje, onda najveće pravo na to ima Ebu Hanife.
Muhammed b. Bišr kaže: Bio sam kod Sufjana es-Sevrija koji me je upitao: Odakle dolaziš? Odgovorio sam: Dolazim od Ebu Hanife! On mi reče: Došao si od najvećeg fakiha na Zemlji!

Abdullah b. el-Mubarek kaže: Kada sam stigao u Kufu, pitao sam za najpobožnijeg čovjeka, pa su mi odgovorili da je to Ebu Hanife! Identična predaja bilježi se i od Hasana b. Muhammeda el-Lejsija.

Nije ogovarao čak ni svoje neprijatelje. Hatib el-Bagdadi navodi predaju u kojoj spominje da se Abdullah b. el-Mubarek obratio Sufjanu es-Sevriju: Ebu Abdullahu, koliko je Ebu Hanife daleko od ogovaranja! Nikada ga nisam cuo da ogovara čak ni neprijatelja!!! Sufjan mu je odgovorio: Tako mi Allaha, on je toliko pametan da tim činom nije htio uništiti svoja dobra djela!

Prenosi se da je Ebu Hanifa odbio biti kadija Kufe, a kasnije, na nagovor halife El-Mensura i vrhovni kadija u Bagdadu, zbog čega je bio bičevan i zatvoren. Većina historicara slaže se da je umro u zatvoru, upravo zbog toga što je odbio primiti ponudeni položaj bagadskog kadije.
U savjetima svome uceniku Ebu Jusufu on približavanje vlastima usporeduje sa vatrom i savjetuje mu: …Ophodi se sa njima kao s vatrom: koristi se, ako vec moraš, onoliko koliko ti je neophodno, a onda se udalji!

Jednom prilikom Ebu Hanife spomenut je u prisustvu Abdullaha b. el-Mubareka, koji je, tada kazao: Vi spominjete čovjeka kome je ponuden dunjaluk sa svim svojim ljepotama, pa ga je on ostavio!

Razlika izmedu Ebu Hanife i drugih muhaddisa je u tome što on nije pisao hadise i pravio hadiske zbirke, kao što su činili imam Malik i imam Ahmed, nego je taj posao prepustio svojim učenicima. Tako se navodi da su njegovi učenici, slušajuci ga, sacinili značajan broj musneda.

Najpoznatije hadiske zbirke nastale na taj način su:

– Kitabu-l-asar, Ebu Jusufa,

– Kitabu-l-asari-lmerfu'a, Muhammeda b. Hasana eš-Šejbanija,

– Kitabu-l-asari-l-merfu'ati we-l-mewkufe, istog sakupljaca,

– Musned, Hasana b. Zijada el-Lu'lu'ija,

– Musned, Hammada, Ebu Hanifinog sina.

Ostali poznati autori koji su bilježili njegove musnede bili su: El-Vehbi, El- Harisi El-Buhari, Ibnu-l-Muzaffer, Muhammed b. Dža'fer el-Adl, Ebu Nu'ajm El-Asbehani, Ebu Bekr Muhammed b. Abdu-l-Baki el-Ensari, Ibn Ibi-l-Avvam El-Sa'di, Ibn Husrev el-Belhi, Ebu-l-Muejjid Muhammed b. Mahmud El-Havarizmi i Ibn Ukde.

Uz spomenutih 17 navedenih Ebu Hanifinih musneda, spominju se još tri, Darekutnijev, te Ibn Šahinov i Hatib el-Bagdadijev, što čini ukupno 2o Ebu Hanifinih musneda.

Ebu-l-Muejjid el-Havarizmi (umro 665. god. po Hidžri) u svojoj obimnoj knjizi, koja sadrži 800 stranica i zove se Džami'u-l-mesanid, a koju je klasificirao shodno fikhskim pitanjima, izostavivši iz nje senede kojji se ponavljaju, kaže: Čuo sam u Šamu neke neznalice kako umanjuju i devalviraju vrijednost Ebu Hanife, pripisujuci mu vrlo slabo poznavanje hadisa, smatrajuci da nema svoj musned kao što ima imam Šafija, ili muwetta’, kakav je sačinio imam Malik. To me je iniciralo da prikupim 15 Ebu Hanifinih musneda koje su sakupili istaknuti hadiski strucnjaci!

Da li je Ebu Hanifa preferirao analogiju u odnosu na hadis? Najbolji odgovor na to pitanje pronaći ćemo u predaji koju sa senedom od Ebu Jusufa bilježi Ibn Ebi-l-Avvam, u kojoj se navodi da je pri rješavanju svakog šerijatskopravnog pitanja Ebu Hanife tražio od pripadnika svoje naučne halke da iznesu sve hadise koji tretiraju to pitanje, pa bi, tek onda, nakon navodenja tih predaja, donosili konačne zaključke!

Sam Ebu Hanife o tome kaže: Lažu, tako mi Allaha! Potvaraju nas svi oni koji kažu da preferiramo analogiju nad sunnetom! Zar je potrebno pribjegavati analogiji nakon jasnog teksta hadisa?!

Tako se bilježi da Imam Malik oponira na 70 mjesta sunnetu koji nije autentičan, a svoje stavove temelji na analogiji, pa, i pored toga, nije optužen da preferiara svoje mišljenje nad sunnetom! (El-Hadisu ve-l-muhaddisune, str. 286)

Ibn Abidin u svome djelu Hašija navodi da je Ebu Hanifa rekao: “Ako postoji vjerodostojan hadis to je moj mezheb.”

Ebu Hanife je smatrao da je jači hadis koji prenosi ravija koji je muhaddis ali i fakih u isto vrijeme, nego onaj hadis koji prenosi samo muhaddis, jer je fakih osoba koja dobro poznaje vjeru i šerijatskopravne propise, pa je, otuda, smatrao da su muhaddisi kao apotekari a fakihi kao ljekari!

Isto tako se navodi da je Ebu Hanifa rekao: “Ja propis uzimam iz Allahove Knjige ako ga tamo nađjem, ako ne, onda iz Sunneta Allahovoh Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda ga uzimam iz riječi ashaba, uzimam od koga hoću od njih, a od koga neću ne uzimam. Pored njih ne uzimam riječi drugih ljudi.

A što se tiče Ibrahima en-Neh’ija, Ša’bija, Ibn Sirina, Ata’a i Se’id ibn Musejjiba (istaknuti tabi’ini), ja cinim idžtihad kao i oni.

Hakim En-Nejsaburi u svom poznatom djelu Ma'rifetu ulumi-l-hadisi, u poglavlju koje tretira poznate i pouzdane imame u hadisu iz generacije tabi'ina i etba'i-t-tabi'ina, izmedu ostalih, navodi i Ebu Hanifu, što jasno govori o njegovoj izuzetnoj poziciji kao imamu u hadisu, medu najvecim autoritetima hadiske znanosti. (Mažrifetu ulumi-l-hadisi, str. 240-249.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje sa velikim respektom govori o Ebu Hanifi (Minhadžu-s-sunneti-n-nebevijje, 4/194-195.) nazivajući ga jednim od najpoznatijih imama.

Ibnu-l-Kajjim el-Dževzijje, takode, sa izuzetnim respektom, upoređuje Ebu Hanifu sa Šafijom, Ahmedom, Malikom, Ebu Jusufom, Buharijom i dr.( Ižlamu-l-muvekkižin, 1/35)

Otuda, kako tvrdi imam Alauddin el-Kasani, hadisu koji je Ebu Hanife, na temelju svojih kriterija, proglasio autentičnim, niko nakon njega nije uspio naći mahanu i nedostatak! (El-Kasani, Bedaži-sanaži fi tertibi-š-šeraži, 2/97)

Od rijetkih koji ga optužuju za slabost je Albani i navodi hadis: Kada se pojavi zvijezda /Surejja, podigne se nesreća sa stanovnika svakog područja! (bilježi ga Imam Muhammed b. Hasan u Kitabu-l-asaru, str. 159) Taj hadis prenosi Ebu Hanifin učenik Muhammed b. Hasan, od Ebu Hanife, on od Ata’ b. Ebi Rebaha, a on od Ebu Hurejre, radijallahu anhu merfu’-predajom. Albani tvrdi da su sve ravije citiranog hadisa pouzdane, izuzev Ebu Hanife. Albani navodi kao dokaz Ibn Hadžerove riječi u Takribu-t-tehzibu, koji spominjući Ebu Hanifinu biografiju ističe da je bio samo poznati fakih!

Međutim, Ibn Hadžer nigdje ne optužuje Ebu Hanifu za lošu memoriju, niti za neku drugu slabost u hadisu, pa se, otuda, En- Nu'mani pita: Kako može Albani, zakljuciti iz Ibn Hadžerovih riječi: “poznati fakih“, da je slab prenosilac hadisa???!!!

En-Nu'mani dalje se pita: Kako ga je Jahja b. Me'in, jedan od najvećih hadiskih kritičara svih vremena, mogao nazvati pouzdanim (Ibn Hadžer, Tehzibu-t-tehzib, 4/229) a Albani slabim ???!!!

Postoje razilaženja u pogledu godine smrti imama Ebu Hanife. Neki navode 150, neki 151, a neki 153. Godinu po Hidžri. Najveći broj autora slaže se da je, prema dostupnim podacima, umro 150. god. po Hidžri i da je bio napunio 70 godina života. (Tarihu Bagdad, 13/452-453; Sijeru ažlami-n-nubelaž, 6/403; El-Bidaje ve-n-nihaje, 10/116) Na vijest o smrti ljudi su u grupama pristizali na njegovu dženazu. Prvu dženazu mu je klanjalo 50.000 ljudi! (Shibli Nužmani, str. 57.)

(Preuzeto)

Dorada: OKC-Gradačac