U predznake Sudnjeg dana spada i pojava razlicitih frakcija, koje su u koliziji sa Poslanikovim učenjem i uputi na kojoj je bio on i njegovi ashabi. Jedna od ovih firki je havaridžijska frakcija koja je s početka bila u Alijevom taboru,ali su se odmetnuli kada je tražena presuda izmedju Alija,radijallahu anhu,i Muavije,radijallahu anhu,povukavši se do sela Harura’u u blizini Kufe.

Navest ćemo neke od njihovih stavova:

• ·Satraju nevjernikom onoga koji učini veliki grijeh,poput bluda,pijenja alkohola i sl.,i kao takav će po njima boraviti vječno u vatri. Ovo je naravno očita zabluda. Istina je da musliman koji načini veliki grijeh ne postaje nevjernik,ali je gresnik po tom činu,za koji može da se iskreno pokaje i da mu pokajanje bude primljeno,ako odluci da taj grijeh više neće činiti.
• ·Haridžije smatraju nevjernicima Alija,radijallahu anhu,i Muaviju,radijallahu anhu, i mnoge druge ashabe koji su pristali na presudu.
• ·Smatraju dozvoljenim ustanak protiv vladara grješnika,iako nije sigurno da su nevjernici.
• ·Pozivaju se da posjeduju znanje i opterećuju se silnim ibadetom,a ne poznaju propise Allahove Knjige. Haridžija je bio Zul-Huvejsire,a ciljajući i na njega Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem,je o haridžijama rekao:”Napuštaju vjeru kao što strijela prodje kroz plijen.”

Naime, od Ebu Se’ida el-Hudrija,radijallahu anhu,se prenosi da je rekao:”Dok smo jednom sjedili sa Poslanikom,sallallahu alejhi ve sellem,a on je dijelio imetak medju ljudima,dodje mu Zul-Huveksire,čovjek iz plemena Beni Temim i povika:” O Božiji Poslaniče,budi pravedan!” Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem,mu uzvrati:” Teško tebi,ko će biti pravedan ako neću ja!? Ostao bi ti bez nade i gubitnik bi bio,kada ja ne bi bio pravedan!” Omer povika:” O Allahov Poslaniče,dozvoli mi da ga sasiječem po vratu:” “Ostavi ga,” reče Resulullah, jer zaista on i njegovo društvo su takvi da ćete vi malim smatrati svoj namaz spram njihova namaza i vaš post spram njihova posta. Oni uče Kur’an ali im ne prelazi grkljanove,napuštaju vjeru kao što strijela prodje kroz plijen. A pogledaš li u šiljak stijele,ništa nećeš primietiti,i pogledaš li opet u tetivu za vezivanje vrška strijele,ništa nećeš primijetiti i pogledas li opet u dio izmedju perja i siljka,nista neces primijetiti,i pogledas li opet u perusku na strijeli,nista neces primijetiti. Vec su preteceni i burag i krv. Vodja im je crni covjek,jedna mu nadlaktica poput zenskih grudi,ili mesa koje visi i trese se,pojave se kad medju ljudima nastanu mimoilazenja.”(bilježe imami Buhari i Muslim)

Metafora strijele u hadisu znaci haridzije izlaze iz dini-islama s pojedinim djelima a da to i neprimijete. Kao kad lovac odapne strijelu prema meti,srni ili jelenu npr.,pa je pogodi da strelica probode i prodje kroz meso s druge strane zrtva tako da lovac misli da uopce nije pogodio. Abdillah ibn Mesud,radijalahu anhu,prenosi da je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem,rekao:” Prije Sudnjeg dana pojavit ce se ljudi nezrelih godina,ogranicenog razuma,ucit ce Kur’an ali im on nece prelaziti grkljanove,(tj. ne razumijevajuci i ne radeci po onome sto je u njemu) govorit ce rijecima najboljih stvorenja,a napustat ce vjeru kao sto strijela prodje kroz plijen. ”(bilježe imami Buhari i Muslim)

Pojava haridzija

Kada se okoncala bitka na Siffinu,Smljani i iracani sklopise dogovor da presudi izmedju dva tabora. Tada se Ali,radijallahu anhu,vec bio povukao prema Kufi,a usput su ga napustile haridzije,njih oko 8.000 ili po nekima 16.000. Utaborili su se u selu Harua’. Ali,radijallahu anhu,im potom posla Ibn Abbasa,radijallahu anhu,da ih urazumi,pa kada je porazgovarao sa njima povrati se jedan dio pod zapovjednistvo halife Alija,radijallahu anhu,a ostali ostadose u zabludi. Rasprava je odprilike ovako tekla,shodno onome sto prenosi Ibn Abbas,radijallahu anhu:”Kada su se odvojile haridzije,bilo ih je sest hiljada,dogovorise se da ratuju sa Alijem ibn Ebi Talibom,radijallahu anhu. I svako malo dosao bi covjek da halife i rakao bi mu:” O vodjo vjernika,zaista se ova jedna grupa okrece protiv tebe.” “Prodji se,”odgovorio bi on,” ja ih necu napadati osim ako oni mene ne napadnu,a to ce i uciniti.” Tako je bilo dok mu ja jednog dana ne odoh,na podne-namaz,te mu rekoh:” O vodjo vjernika,odgodi malo namaz,otisao bih do one grupe da im kazem nesto:”Rece mi:” Bojim se za tebe.” “Nemoj,” rekoh mu,a bio sam poznat kao covjek lijepog ahlaka,nikome niam nista nazao ucinio… I tako mi dozvoli,ja im odoh,obukavsi najljepsu odjeci iz Jemena. Otisao sam im poslije podne. Usao sam kod njih i do tada nisam vidio ljude da su veci trudbenici od njih,na celu im oziljci od sedzde,ruke im otvrdjele od zuljeva kao u deve,na njima iznosana odjeca,podvrnutih rukava,mrsavih lica od bdijemju nocu… Nazvao sam im selam, oni mi pozeljese dobrodoslicu i upitase za razlog dolaska. Rekao sam :” Dolazim vam od muhadzira i ensarija,i od tazbine Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem,njima je objavljen Kur’an i oni su znaniji u njegovom tumacenju od vas:”

       Neki od njih povikase:” Ne prepirite se sa Kurejsijem,zar Uzviseni nije rekao:”…Nego,oni su svadjalacki narod:”( prevod znacenja sure Ez-Zuhruf: 58.)

A dvojica ili trijica njihovih rekose:” Razgovarat cemo sa njim.”

Ja rekoh:”Recite,sta prigovarate Poslanikovoj,sallallahu alejhi ve sellem,tazbini,mihadzirima ensarijama;njima je objavljen Kur’an,a medju vama nema nijednog od njih,i oni su najznaniji u tumacenju Kur’ana!?”

Oni odgovorise:”Troje!”

Odvarati im:”Recite.”

Rekose:” Prvo je uvezi presude,kako mogu ljudi suditi o onome sto je Allahovo,a Uzviseni kaze:”A zar presuda pripada ikom do Allahu!?”(prijevod znacenja sure Jusuf)

i sta ljudi imaju suditi nakon Allahovih rijeci!?”

Rekoh im,to je jedno,dajte sta jos ima.

“Sto se drugog tice, rekose:” odnosi se na onoga koji se borio,(Mislili su na Aišu, radijallahu anhu, koja je bila u suprotnom taboru.)a niti moze biti zarobljen,niti plijenom postati. Ako se radi o vjernicima,pa zasto nam je onda dozvoljeno da se borimo protiv njih i ubijamo ih,a nije nam dozvoljeno da ih za ratne zarobljenike uzimamo?!”

Rekoh:” a sta je trece?”

Odgovorise:” Zasto je(Ali,radijallahu anhu) uklonio nadimak “vodja pravovjernih”,pa ako nije vodja vjernika onda je vodja nevjernika?!”

Rekoh:” Ima li jos sta da prigovorite osim ovo troje?”

“Dosta nam je ovo,” odgovorise,a ja im onda zapoce sa odgovorima:

“Sto se tice prigovora na sud od strane ljudi u pogledu onog sto je Allahovo,proucit cu vam iz Allahove Knjige nesto sto ce opovrgnuti vas prigovor! A ako ga opovrgnem,hocete li se povratiti,” upitao sam,a oni potvrdise.

Nastavio sam:” zaista je Allah povjerio sud ljudima,oko stvari koja vriejedi cetvrinu dirhema(radilo se o cijeni zeca),” pa im proucih ajet:”O vi koji vjerujete,ne ubijajte divljac dok ste u ihramima! Onome ko od vas to hotimicno ucini,kazna je da jednu domacu zivotinju,ciju ce vrijednost prosuditi dvojica vasuh pravednih ljudi,kao kurban zakolje…” (Prijevod značenja sure: El-Maide:95) A o muzu i supruzi, Uzviseni kaze:” A ako se bojite razdora izmedju njih dvoje,onda posaljite jednog sudca iz njegove,a jednogiz njene porodice.” (Prijevod značenja sure: En-Nisa:35) Eto,Allahom vas zaricem,da li mislite da je ljudski sud o tome da se dva tabora izmire i sprijeci prolijevanje krvi preci,ili sud oko jednog zeca ili pomirenja covjeka i zene?!”

“ Da,preci je sud o tome da se izmire dvije skupine ,”potvrdise,a ja ih upitah:” jesam li zavrsio sa prvim?”

Rekose:” Jesi,” pa ja nastavi:” A u pogledu drugog vaseg prigovora na onoga koji se borio,a nije ni zarobljenik,ni plijen;da li vi to vrijedjate vasu majku Aisu,radijallahu anhu?! Allahom se kunem,ako biste rekli,bit ce nasa zarobljenica,i bit ce nam halal kao sto su nam halal ostale ratne zarobljenice,kazem vam izisli bi iz dini-islama! Vi ste tako izmedju dvije zablude,jer Uzviseni Allah kaze:”Vjerovjenik je blizi vjernicima nego oni sami sebi,a supruge njihove su-kao majke njihove….”(Prijevod značenja sure: El-Ahzab:6) Jesam li zavrsio sa ovim,upitao sam a oni potvrdise.

“Sto se tice treceg priovora,”rekoh im, “ da je Ali radijallahu anhu, uklonio nadimak “ vođa vjernika” koji su mu nadjenuli, navest ću vam primjer koji će vas sigurno zadovoljiti. Vjerovjesnik, sallallahu alejhim ve sellem, je na dan Hudejbije uspostavio primirje sa mušricima Mekke, Ebu Sufjanom ibn Harbom i Suhejlom ibn Amrom, pa je rekao Aliju, radijallahu anhu da napiše ugovor, a Ali, napisa: Ovo je ugovor Muhammeda, Allahova poslanika… Na to se mušrici pobuniše, rekavši: “ Allaha nam, ne vidimo da je on Allahov Poslanik, da smatramo da jest, ne bi se borili protiv njega.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhim ve sellem, na to reče: “ Allahu moj ti znas da sam ja tvoj poslanik.” Pa se obrati Aliju: “ izbriši riječi Allahov Poslanik, i napisi: Ovo je ugovor od strane Muhammeda ibn abdullaha…” Allahom se zaklinjem, zaista je Allahov Poslanik bolji od Alije, pa je rekao da se izbrišu riječi “ Allahov poslanik”. Nakon ovoga razgovora, muslimanima se povrati dvije hiljade ljudi, a ostali ostadoše da se bore.”(Biljaži Abdurezak u Musennafu I Hakim u Mustedreku, on ga ocjenio vjerodostojnim po uvjetimaimama Muslima.)

I Alija, radijallahu anhu, im se potom obratio u džamiji u kufi, a ili su u njenom donjem djelu odakle mu odvratiše: “Nema suda do Allahovog,” i rekoše još: “Pripisao si Allahu ravna kada si trazio ljude za suce, a ne da presudi Allahova Knjiga.”

Alija, radijallahu anhu, im na to odvrati sledece: “Kod nas vam je zagarantirano troje: nećemo vam zabranjivat džamije, nećemo vam uskraćivati dio od ratnog plijena i nećemo vas napadati osim ako nered budete činili.”

Oni se nedugo poslije ovoga okupiše i napadoše muslimane koji se nađoše u njihovoj blizini, ubivši sve sve koji su tu bili ,između ostalih i Abdullaha ibn Habbaba ibn el-Ereta i njegovu suprugu kojoj su rasporili stomak.Kada ih je Ali, radijallahu anhu, upitao ko je to učinio, odgovoriše da su svi učestvovali u ubistvu. Ali, radijallahu anhu, na to opremi vojsku i na njih je povede, pa se sukobiše u mjestu nehrevan, gdje ih žestoko porazi.