Vjerujući u moć nekoga ili nečega drugog mimo Allaha, mnogi Bošnjaci i ne znajući za to, dovode sebe u opasnost izlaska iz vjere. Nerijetko izvjestan broj onih koji prakticiraju vjerske obaveze čine djela kojima kvare svoj namaz, post, hadždž i dr. Sujevjerje se među nama odomaćilo što je svakako realna opasnost zatiranja prave vjere. Kada se u jednom mjestu pojavi neznanje, može se očekivati i pojava zastranjivanja u ibadetu i islamskim propisima.

Sujevjerje je dokaz potrebe ljudi za vjerom

Zato, borba protiv džahilijetskih zabluda koje su se rasprostranile, neminovna je u čišćenju muslimanskog društva od mrlja širka i ostataka zabluda radi zaštite našeg vjerovanja i čistog tevhida. Upućeni i učeni iz našeg naroda svu svoju intelektualnu snagu trebali bi trošiti na putu vraćanja ljudi ispravnoj i čistoj vjeri.

Sujevjerje je najveći dokaz da ne postoji čovjek koji u nešto ne vjeruje. Pitanje je samo u šta i kako vjeruje. Kada žedan čovjek ne nađe čistu vodu, on će piti i prljavu kako bi zadovoljio svoju potrebu za vodom. Sujevjeran čovjek je sličan žednom. Razlika je u tome što se sujevjeran i ne trudi pronaći čistu vjeru kao žedan čistu vodu, već uzima onu koja je u narodu poznata, bez selekcije i provjere. Kada bi sujevjeran postupio sa vjerom kao žedan sa vodom, našao bi čistu vjeru prije nego žedan čistu vodu.

Nabrojat ćemo najrasprostranjenije tradicionalne i savremene vidove sujevjerja u našem društvu:

–         Pravljenje sihira (magije)

–         Vješanje zapisa i hamajlija

–         Odlazak gatarima i vidovnjacima

–         Otvaranje zvijezde

–         čitanje horoskopa

–         Ogledanje u fildžan

–         Bacanje graha

–         Gledanje u dlan i karte

–         Predskazivanje zlih znakova

–         Paljenje svijeće umrlima

–         Ostavljanje vode na prozor (određeni broj dana nakon smrti bližnjega)

–         Posipanje kabura vodom

–         Posjećivanje dovišta

–         Posjećivanje šehidskih kabura

–         Ženidba između dva bajrama

Pravljenje sihira (magije)

Pravljenje sihira jedan je od najprisutnijih vidova sujevjerja u našem narodu. Star je koliko i ljudski rod. Vjerovanje sihirbazima je teški grijeh koji čovjeka može izvesti iz vjere. Sihirbaz je osoba koja sarađuje sa šejtanima i džinima u nanošenju zla ljudima. Interes šejtana je da od sihirbaza i onih koji mu dolaze napravi idolopoklonike. Zajedno sarađuju na putu odvođenja ljudi u zabludu koristeći pri tome tuđu nevolju. Sihirbaz poznaje stvari koje obični svijet ne poznaje zahvaljujući džinu koji mu saopćava ono što je vidio, sreo ili saznao. Džini se brzo kreću po zemlji što im omogućava pristup informacijama do kojih obični čovjek ne može brzo doći. Kada mu dođe pacijent, sihirbaz se u obmani služi upravo informacijama koje mu pacijent nije saopćio a koje on zna. Pacijent se divi sihirbazu i njegovu znanju i stječe povjerenje u njega i njegovu moć. Cilj sihirbaza i džina i jeste izazivanje strahopoštovanja kod pacijenta kako bi pripremili uvjete za nesmetan rad. Pacijent počinje vjerovati kako sihirbaz ima nadnaravnu moć znanja i djelovanja i kako može neovisno od Allaha koristiti ili štetiti.

Sihir je jedan od sedam teških grijeha

Islam se oštro suprotstavlja sihirbazima. Za njih Uzvišeni Allah kaže: “Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj ko tom vještinom vlada neće nikakve sreće na ovom svijetu imati.” (El-Bekare, 102.)

“Poslanik, s.a.v.s., je sihir uvrstio među sedam teških i po zajednicu pogibeljnih grijeha.” (Buharija i Muslim) Jer, onaj ko drugome pravi sihir izaziva teške društvene probleme koji dovode do ubistava i samoubistava, razvoda brakova, unošenja razdora među ljude, itd.

Ljudi vjeruju sihirbazima kada im odu radi liječenja bolesti ili rješenja kakvog drugog pitanja, a to i jeste problem. Vjerovanjem njima oni na sebe navlače Allahovu srdžbu, a one radi kojih su otišli sihirbazu dovode u opasnost širka. U ovom slučaju, sujevjerje je vjerovati da nam sihirbazovo djelo, koje se sihirom zove, može nauditi bez Allahove volje. Ako tako vjerujemo, sujevjerni smo.

Kur an nas uči da kod Allaha tražimo zaštitu od zla počinioca ovog djela. U suri El-Felek Uzvišeni kaže: “i od zla vračara koji pušu u uzlove…” (El-Felek, 4.) Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko puše u uzlove počinio je sihir, a ko se bavi sihirom, počinio je širk”. (Et-Taberani) Klasični način pravljenja sihira jeste puhanje u uzlove i vezivanje čvorova na koje su upuhane gatke.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao da onaj ko pravi sihire i onaj ko naručuje pravljenje ne pripadaju nama. (El-Bezzar) Prema tome, haram ovdje nije samo kod sihirbaza već on obuhvata svakog ko im ide i od njih usluge traži.

Vješanje zapisa i hamajlija

Mnogi su Bošnjaci u proteklom ratu prilikom odlaska na borbenu liniju oko vrata stavljali zapise i hamajlije. Smatrali su da će ih one zaštititi od metka srpskog agresora. Mnogi to danas rade s uvjerenjem da hamajlija ili zapis obješen o vrat ili stavljen ispod miške pomaže liječenju od bolesti ili čuva od nje. Osim toga, ima onih koji na vrata kuće ili na auto vješaju konjsku potkovicu smatrajući da će ih to spasiti “propisane” nesreće ili uroka. Nur dova je, kažu, najbolja hamajlija. Ona ima čudotvornu moć. Onaj ko je nosi, ući će “direktno” u Džennnet.

Mnogi preko veze žele postići zaštitu. Hamajlija ih mnogo manje košta. Ne moraju klanjati, ne moraju postiti niti druge vjerske dužnosti obavljati, jer tu je hamajlija. Njima ne treba Allahova zaštita pored hamajlije. Mogu biti i nemoralni i odlaziti tuđim ženama, jer navodno hamajlija će ih zaštititi. A ako se dogodi i neka bolest ili nesreća, tu je opet hamajlija koju napravi neki “hodža”, vidovnjak ili sihirbaz.

Šarlatani iskorištavaju neznanje i sujevjerje masa i prave im zapise i hamajlije, nad njima izgovaraju zakletve tvrdeći da oni čuvaju od djelovanja džina, urokljiva oka, zavidnosti i sl. Pravljenje hamajlija i prodaja već gotovih i friško spravljenih, postali su unosan biznis.

Muslimani moraju znati da vješanje školjkice ili perle kao amuleta ili čitanje zapisa s tajanstvenim oznakama radi zaštite ili lijeka, predstavlja neznanje ili zabludu koji su u suprotnosti s Allahovim zakonima u svemiru.

U mnogim hadisima Posanik, s.a.v.s., je zabranio vješanje hamajlija i talismana, a u slučaju bolesti propisao standardni način zaštite, a to je preventiva i liječenje dozvoljenim sredstvima. On kaže: “Liječite se, jer Onaj ko je stvorio bolest, stvorio joj je i lijek.” (Ahmed) Dakle, liječenje je vadžib, što znači da onaj ko se ne liječi čini grijeh prema Allahu. U drugom hadisu kaže: “Ako u nečemu od vaših lijekova ima koristi, zasigurno je ima u troma: medu, puštanju krvi iz vene (hidžama) i spaljivanju rane.” (Buharija i Muslim) Ovo su propisani načini liječenja u što svakako spada i šeriatski način liječenja rukjom onih koji obole od sihira, džinskog dodira ili uroka.

Ko objesi zapis počinio je širk

Koliko je hamajlija opasna i pogubna pokazuje nam ovaj hadis: “Ukbe bin Amir kaže da je došao u karavani sa deset ljudi kod Allahova Poslanika, s.a.v.s. Poslanik je sklopio sporazum sa devetericom, a sa desetim nije. Upitali su ga za razlog, a on im je odgovorio: ‘Na mišici mu je talisman’. ^ovjek je tada strgnuo zapis pa je Poslanik, s.a.v.s., i sa njim sklopio sporazum, a potom rekao: ‘Ko objesi zapis počinio je širk. ” (Ahmed i El-Hakim) Da su hamajlija i zapis vjerom propisani, Poslanik, s.a.v.s., ne bi naredio ovom ashabu skidanje zapisa.

U drugom hadisu kaže: “Ko okači nešto, tome je i prepušten”. (Et-Tirmizi) Na nama je da izaberemo da li želimo Allahovu ili nečiju drugu zaštitu. Uz hamajliju veoma često pojedini sihirbazi svežu džina da čuva hamajliju i da pazi kako bi ona uvijek bila djelotvorna. Nekad je džin zadužen i da lično čuva osobu koja nosi hamajliju, jer u hamajliji stoji naredba. Kada drugi džin čovjeku pokuša nauditi ili sihir donese, on mu se po naredbi svoga sihirbaza suprotstavi. Zato Poslanik, s.a.v.s., i kaže da je osoba koja okači hamajliju njoj i prepuštena. Upravo u tome i jeste opasnost širka.

Vjerovati da potkovica, crvena traka, hamajlija ili zapis imaju moć čuvanja i sprječavanja zla pored Allaha je smiješno i veliki apsurd. Žalosno je da su ljudi skloniji vjerovati jednoj konjskoj potkovici nego Uzvišenom Gospodaru svjetova. Nur dovu najčešće nose oni koji, ili ne klanjaju nikako, ili to rade povremeno. Oni su ubijeđeni da će ih ona uvesti u Džennet iako ne prakticiraju ono što od njih traži Gospodar svjetova.

Odlazak gatarima i vidovnjacima

Danas je popularno posjećivati gatare i vidovnjake koji, navodno, znaju budućnost, koji vide i čuju džine i koji imaju moć da ih otklone iz nečije kuće. Ljudi idu tim vidovnjacima da se posavjetuju u vezi karijere, važnih životnih odluka. Vjeruju da oni mogu dokučiti nešto iz njihove bliske budućnosti. Zato odlaze onima koji, navodno, mogu saznati šta će ih u budućnosti zadesiti da bi se znali odrediti spram poteza koje na vrijeme trebaju povući, kako bi spriječili zlo ili štetu koja ih može zadesiti.

Poslanik, s.a.v..s, je u mekanskom društvu zatekao grupu vračeva, astrologa ili vidovnjaka predskazivača koji su za sebe tvrdili da su poznavaoci tajni prošlosti i budućnosti, i to putem njihove veze sa džinima ili na neki drugi način. Allahov Poslanik, s.a.v..s, je odmah objavio rat ovom šarlatanstvu, jer nije bilo zasnovano na Knjizi niti nauci. Poslanik, s.a.v.s., je tvrdio kako on ne poznaje metafizičko, a kako gajb ne poznaju ni meleki ni džini. Proučio im je kur anski ajet: “Niko osim Allaha, ni na nebu ni na zemlji, ne zna šta će se dogoditi.” (En-Neml, 65.) I drugi ajet: “A da znam proricati tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene…..” (El-E araf, 188.)

Sulejman, a.s., je umro dok je bio naslonjen na štap. Džini koji su se oko njega kretali i radili nisu ni primijetili da je on umro. Da poznaju gajb mogli su pretpostaviti ili, prije nego što se i dogodi, termin Sulejmanove smrti saznati. Uzvišeni Allah za njih kaže: “…da su budućnost prozreti mogli, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali.” (Sebe, 14.) Dakle, ko god tvrdi da poznaje stvarni gajb, laže.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko ode gataru ili proroku pa povjeruje u ono što je rekao, porekao je ono što je objavljeno Muhammedu, s.a.v.s.,” (El-Bezzar)

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Ko ode vidovnjaku pitati ga za nešto i povjeruje mu ono što kaže, neće mu biti primljen namaz četrdeset dana.” (Muslim)

Islamska zajednica, kojoj svi želimo dobro, treba se oglasiti i povodom ovog “krupnog društvenog problema”, pogotovo visokoobrazovani i upućeni u šerijatske znanosti. Radi svog ugleda u narodu i radi čistoće vlastitih redova, odgovorni bi trebali učiniti sve na odstranjivanju onih koji imamski poziv zloupotrebljavaju u ilegalnom sticanju materijalne dobiti i pružanju narodu lažne i iskrivljene slike o njihovoj vjeri.

Dok je praksa upotrebe sujevjerja putem televizije u modernom svijetu nezamisliva, dotle su televizije na prostorima na kojima živimo pune propagande o svakojakim dušebrižnicima i iscjeliteljima nemoćnih.

Pošto je pojam gatanja prisutan u mnogim i različitim formama, u slijedećem broju ćemo spomenuti one forme koje su najprisutnije na našim prostorima.

(Saff.ba)

Piše: Hfz. mr. Senaid Zajimović