Allah, subhanehu ve te’ala, rekao je za djecu i imetak: “Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu.”(Prijevod značenja El-Kehf, 46.) Moramo Mu zahvaljivati na “ukrasu”, a također moliti Ga da taj “ukras” bude na ispravnom putu koji vodi ka Džennetu.

Iako su u prethodnom ajetu spomenuti sinovi, zato što se u to vrijeme davala prednost muškom djetetu u odnosu na žensko, u ovom tekstu ćemo se osvrnuti na drugu polovicu Allahovog dara, a to su ženska djeca.

Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Neće niko od vas imati tri kćerke ili tri sestre, te da se prema njima lijepo ophodi, a da neće ući u Džennet.” (Tirmizi, hadis hasen, Sahihu Edebil – Mufred, Albani.)

Naša djeca su dar od Allaha na kojem trebamo mnogo zahvaljivati. Koliko je osoba koje troše novac i vrijeme obilazeći razne bolnice i institucije kako bi im se ispunila želja za porodom. “Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji.

On stvara šta hoće! On poklanja žensku djecu kome hoće, a kome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće, učini bez poroda; On uistinu, sve zna i sve može.” (Prijevod značenja Eš-Šura, 49,50.) Allah, subhanehu ve te’ala, rekao je za djecu i imetak: “Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu.“ (Prijevod značenja El-Kehf, 46.) Moramo Mu zahvaljivati na “ukrasu”, a također moliti Ga da taj “ukras” bude na ispravnom putu koji vodi ka Džennetu.

Iako su u prethodnom ajetu spomenuti sinovi, zato što se u to vrijeme davala prednost muškom djetetu u odnosu na žensko, u ovom tekstu ćemo se osvrnuti na drugu polovicu Allahovog dara, a to su ženska djeca.

Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Neće niko od vas imati tri kćerke ili tri sestre, te da se prema njima lijepo ophodi, a da neće ući u Džennet.” (Tirmizi, hadis hasen, Sahihu Edebil – Mufred, Albani.), i: “Ko bude imao tri kćerke ili tri sestre, pa se boji Allaha i brine se o njima, bit će sa mnom u Džennetu ovako (pa je pokazao kažiprstom i srednjim prstom).” (Ebu Ja’la, hadis hasen, Silsile Sahiha, Albani, hadis br. 295.),

“Neće niko iz mog Ummeta brinuti se za tri kćerke ili tri sestre, pa bude dobar prema njima, a da mu one neće biti zastor od vatre.” (Bejheki Šu’bu–l–Iman, hadis sahih, Sahihu Džami’a, br. 5372 Albani.), i: “Onaj ko bude iskušan sa kćerkama i bude im činio dobročinstvo bit će mu zaštita od vatre.” (Buhari, 1418.) Postoje i drugi brojni hadisi koji govore o nagradi onoga koji se brine i odgaja žensku djecu ili sestre.

Rekao je imam Nevevi, Allah mu se smilovao, komentirajući prethodni hadis: “iskušan”, nazvano je iskušenjem, zato što su ih ljudi mrzili (žensku djecu): “I kada se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje potišten.” (Prijevod značenja En-Nahl, 58.), “biće mu zaštita od vatre”, tj. biće nagrada za to zastor između njega i džehennemske vatre koji će se ispriječiti između njega i nje.” (Šerhu Muslim Nevevi)

Najbolje što možemo pružiti našim kćerkama je lijep odnos prema njima i islamski odgoj, koji je podijeljena obaveza između oba roditelja, s tim da je majka odgovornija po tom pitanju, zato što većinu vremena provodi s djecom: “Žena je pastirica u kući svoga muža i biće pitana za svoje stado.” (Buharija, hadis br. 853.) A zar djeca njenog muža nisu najveća blagodat koja su joj data na čuvanje?

Majka je dužna da svu djecu odgaja islamskim odgojem, ali kada su u pitanju ženska djeca, obavezna je da ih poduči islamskoj obavezi i ibadetu – pokrivanju. Kako, kada i na koji način to postići u ovom modernom dobu?

Navikavati svu djecu stidu, a naročito kćerke

Stid je pohvalna osobina koja se gotovo izgubila u ovom modernom načinu života. Teško da ćemo naći ili vidjeti moderno društvo da pridaje pažnju ovoj plemenitoj osobini. Sredstva informisanja rade na tome da nas odviknu od nje, te zbog toga porodični odgoj ima veliku odgovornost i ulogu po tom pitanju. Svako dijete ima kod sebe urođeni stid.

Možemo primjetiti da dijete od dvije ili tri godine, koje još nije “zaraženo” modernim načinom života, da se stidi ukoliko mu se podigne odjeća i otkrije mu se dio tijela koji je neuobičajeno da se vidi. Ako mu se kaže: “Sramota je!”, požurit će da se pokrije odjećom, zacrvenit će se i stid će ga biti da gleda nekome u oči, što je dokaz da ono već kod sebe ima urođen stid.

Zato svaka majka treba od ranog djetinjstva da što više njeguje stid kod svoje djece, a naročito kod kćerki. Nije poželjno da se ženskoj djeci oblači kratka ili prozirna odjeća, čak ni u ranom djetinjstvu, kako bi se stid kod njih što više izgradio, pa makar to bilo i u kući. Nemoj reći: “Ona je mala!” ili “Braća su joj, ne treba se njih stidjeti!” i slično, jer ono što se nauči u djetinjstvu, teško je ostaviti u kasnijim godinama.

Ljubav prema Allahu, subhanehu ve te’ala

Nastojmo da našu djecu odgajamo i učimo da vole Allaha, da je naš cilj Allah, Njegovo zadovoljstvo, pokornost Njegovim naredbama i udaljavanje od Njegovih zabrana. Ukoliko uspijemo izgraditi u njima osjećaj zadovoljstva sa Allahovim naredbama i propisima, sigurno će ih lakše prihvatiti u svom djetinjstvu, a zatim će se ponašati u duhu tih propisa u toku svog života i iskušenja.

Moraju da shvate da u islamu nema slijepog oponašanja određenih osoba, već da rade djela radi Allaha i Dženneta. Pojašnjavanje važnih pitanja u islamu, poput namaza, posta i hidžaba, mora biti shodno njihovom uzrastu i razumu s ciljem da se postigne očekivani cilj i rezultat.

Objasni svojoj kćerki: zašto nosimo hidžab? Kakva je obećana nagrada? Kakva je čast biti muslimanka? Objasni da je to Allahova naredba, a mi želimo Njegovu ljubav i zadovoljstvo. Nakon toga, neće slijepo oponašati majku ili nekog drugog ko joj pokuša nešto nametnuti. Na ovaj način tvoja kćerka će izrasti u jaku ličnost i u šerijatskoj obavezi da nosi hidžab neće je ništa, uz Allahovu pomoć, pokolebati.

Postepenost u odgoju

Greška u odgoju koja se raširila kod pojedinih roditelja je mišljenje da su njihova djeca još uvijek mala i da im ne treba otežavati naređivanjem da klanjaju, da se pokriju ili slično tome.

Zar su zaboravili da je djetinjstvo zlatno doba za odgoj djece?! Odlaganje naređivanja djetetu da izvršava šerijatske propise može sa sobom donijeti neželjene posljedice i to u periodu kada dijete bude obavezno da izvršava te naredbe. Postepenost u odgoju je jedno od obilježja Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prakse.

Na taj način je odgojena najbolja generacija Poslanikovih drugova, neka je Allah zadovoljan s njima. Efikasnost metode koja se ogleda u postepenosti u odgoju djece najbolje se može primijetiti kod namaza: “Naredite svojoj djeci da obavljaju namaz kad im bude sedam godina.” (Ahmed, hadis sahih, Muhtesaru Irvail-galili, Albani, hadis br.298.) Osim što dijete u tom periodu razlikuje dobro od lošeg, također je najposlušnije svojim roditeljima.

Nakon “dobrovoljnog navikavanja” dolazi druga metoda, ukoliko je dijete odbije:“I udarite ih za namaz kada budu imali deset.” (Ahmed, hadis sahih, Muhtesaru Irvail-galili, Albani, hadis br.298.) Za tri godine postepenog navikavanja dijete se priprema za obaveznost namaza koja dolazi sa punoljetstvom. Neće se desiti da dijete u desetoj godini ne obavlja namaz, osim ako su njegovi roditelji bili nemarni u naređivanju da klanja namaz.

Isti primjer je i sa hidžabom. Počni od najranijeg djetinjstva da svoju kćerku privikavaš pokrivanju da bi ti bilo lakše kada naraste. Na taj način, tvoja kćerka kada postane punoljetna, neće shvatati hidžab

kao obavezu, nego će ga prihvatiti kao nešto sasvim normalno, poput jela i pića, te neće moći zamisliti svoj život bez hidžaba. Kad se u srce djevojčice usadi oblačenje marame i ljubav prema njoj, kao rezultat postepenosti u odgoju od djetinjstva, ona će ga onda prihvatiti potpuno zadovoljna, smirene duše, shvatajući da s time izvršava naredbu njenog Gospodara.

Lijep uzor

U ovom modernom dobu, majka je najljepši uzor svojoj kćerki. Ukoliko je ona šerijatski propisno pokrivena, onda se može nadati, uz Allahovu pomoć, da i njena kćerka bude takva. Jedan praktičan primjer može biti djelotvorniji od mnogo riječi. Djevojčica će u svojoj majci naći uzor za ustrajnost u vjeri, a naročito kad je u pitanju šerijatsko oblačenje, koje donedavno nije bilo strano na našim prostorima, da bi ga oni koji ga ne vole, učinili stranim.

Lijepe hedije

Svako dijete se raduje kada dobije poklon, pa čak ako je malan i jeftin. “Poklanjajte jedni drugima, pa ćete se međusobno voljeti.” (Ebu Ja’la, hadis hasen, Sahihu Džami’a, 3004, Albani.) Kada je riječ o pokrivanju kćerke, nijedna majka ne treba da škrtari s poklonima.

Hedije maloj kćerki bi trebale biti u obliku varanasi_silk_scarf_gift_box_blijepih marama kako bi ih što više zavoljela. Biranje lijepih boja, naročito onih koje djevojčica voli, bez sumnje će ostaviti traga na nju, pa će nakon kratkog vremena, prilikom oblačenja odjeće, sama tražiti boju marame koja odgovara njenoj odjeći.

Šejh Ali Tantavi, Allah mu se smilovao, prenosi nam svoje iskustvo i mudrost prilikom pokrivanja njegove najstarije kćerke. Kaže: “Kada je moja najstarija kćerka napunila devet godina i približila se desetoj, shvatio sam da bi se trebala šerijatski pokriti. Poslao sam suprugu na pijacu rekavši joj: ‘Kupi najljepšu maramu koju nađeš na pijaci!’ Otišla je i nakon kraćeg perioda nazvala me, pa sam je upitao: ‘Da li si kupila maramu?’ ‘Našla sam ono što hoćeš.

Prelijepu maramu od skupocjene svile, samo je preskupa.’ – odgovorila je. “Koliko košta?” – upitao sam je. ‘Četrdeset dinara.’ – rekla je. Ta suma novca je bila trećina moje plate. ‘Kupi je!’ – rekao sam. Zatim me je supruga pokušala ubjediti da ima i drugih lijepih, ali jeftinijih marama, međutim, ja sam ostao pri tome da baš kupi tu maramu. I kupila ju je. Sutradan je moja kćerka krenula u školu i stavila maramu.

Kada je došla u školu, sve djevojčice su se okupile oko nje, diveći se ljepoti njene marame, ne obrativši pažnju na to da se ona pokrila. Drugi dan je velika većina djevojčica stavila maramu kada su krenule u školu, neke skupocjene, neke manje skupe, svako prema svojoj mogućnosti. Ta marama je ostala, a njene sestre su je nakon nje oblačile.”(Program: “Za iftarskom sofrom”, satelitski kanal Medžd, Šejh Ali Tantavi, rahimehullah.)

Dova

Koliko god se truda uložilo prilikom odgoja, djeca se neće moći uputiti na Pravi put, osim kada ih Allah uputi. Naši dobri prethodnici su znali tu činjenicu, pa su pored uloženog truda, stalno molili Allaha, subhanehu ve te’ala, da im uputi djecu na Pravi put. Čak i Allahovi poslanici, ‘alejhimus-selam, molili su da im njihovo potomstvo bude na Pravom putu, čak prije nego što bi se rodilo.

Zekerija, ‘alejhisselam, molio je za svoje potomstvo, prije nego su rođeni, iako mu je žena bila nerotkinja. Molio je Allaha da mu podari potomstvo s kojim će On biti zadovoljan i ljudi, i koji će mu

pomoći nositi teret poslanice i pozivanja u Allahovu jednoću riječima: “…zato mi pokloni od Sebe sina da naslijedi mene i porodicu Jakubovu, i učini, Gospodaru moj, da budeš s njim zadovoljan.” (Prijevod značenja Merjem, 5,6.) Allah mu je primio dovu, podario mu dječaka koji je bio prvak, čedan i vjerovjesnik. Pa, zašto roditelji ne mole za svoju već rođenu djecu?

Majka treba stalno moliti za svoju djecu jer se dova roditelja za njegovo dijete uslišava. (Ibn Madže, hadis sahih, Sahihu Džami’a, 3033, Albani.) Neka ne zaboravi da u trenucima u kojima se prima dova, podignutih ruku zamoli: “Allahu moj, uputi moju Eminu, Fatimu, Esmu, Merjemu i sve ostale muslimanke! Učvrsti ih i učini ih iskrenim, bogobojaznim i onima koje maramu nose….”

Pripremila: Ummu Muaz Smajlović, prof.

Izvor: el-asr.com