Jedan čovjek je otišao iz Egipta u Emirate radi posla. Tamo je proveo četiri godine. Poticao je iz jako siromašne porodice, ali se je sebebom rada obogatio. Nakon što je stekao imetak, poslao je pismo ocu: „Oče moj, želim da se oženim. Prohujale su tolike godine, a ja sam još neoženjen.

Sad je kucnuo čas, i želim da ti za mene odabereš ženu. Imaš i moju dozvolu da dogovoriš brak s njom u moje ime. Želim da dođem na sami dan vjenčanja i ne želim prije braka niti da je vidim.“ Toliko je povjerenje imao u oca, koji je bio jako čestit čovjek, i imam u džamiji. U traženju supruge za sina, otac je slijedio savjet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: ”Ženu udaju četiri stvari: njen imetak, njeno porijeklo, njena ljepota i njena vjera, a ti odaberi onu vjernicu, dobro ti bilo.” (Buharija, 5146, i Muslim, 3708) Tako i bi. Otac je odabrao pobožnu ženu i vjernicu, ali koja nije bila posebno lijepa i privlačna.