Harmoničan i skladan bračni život želja je svakog muškarca i žene. Međutim, bračnu sreću nije dovoljno samo željeti nego supružnici moraju uložiti velike napore u postizanju i očuvanju bračnog sklada. U svakom braku neminovno postoje trenuci u kojima se naruši bračni sklad, ali tajna sretnog i skladnog braka krije se u uspješnom prevazilaženju bračnih iskušenja i nesuglasica. Nijedan brak nije pošteđen kriza i nesuglasica, stoga je…

neophodno pripremiti se za takve trenutke i reagirati u skladu sa islamskim propisima. U trenucima bračne krize ishitreno davanje ili traženje razvoda braka, za kojim, nažalost, posežu mnogi supružnici, naročito u stanju emotivne nestabilnosti izazvane srdžbom ili ljutnjom, najgore je moguće (ne)rješenje. Uspješno prevazilaženje bračnih nesuglasica i problema moguće je prije svega međusobnim savjetovanjem supružnika, što će otvoriti put za uklanjanje problema i izgladiti nesuglasice i nesporazume.

Jedna od temeljnih postavki u prevazilaženju bračne krize nalazi se u ajetima Uzvišenog Allaha: ”…A ako prema njima nepoželjnost osjetite, moguće je da nešto ne volite u čemu je Allah veliko dobro dao!” (Prijevod značenja En-Nisa, 19) U ovim ajetima supružnicima se ukazuje na pozitivan bračni odnos i sugerira da prelaze preko međusobnih grešaka, jer vjernik u svakoj situaciji nastoji naći opravdanje, dok dvoličnjak traži pogreške.

Otuda je potrebno ne usmjeravati se na svaku grešku i propust supružnika, naročito u trenucima ljutnje i afekta. Opraštanje i prelaženje preko grešaka osnova je izgradnje skladnog bračnog života, a u tome će svakako pomoći i činjenica da na ovome svijetu ne postoje bezgrješni ljudi ili ljudi koji čine samo dobro.

U današnjem vremenu dominira trend razvoda brakova i to je očigledna činjenica koju nije potrebno potvrđivati statističkim podacima. Ovo je posebno zabrinjavajuće kada se ima u vidu da ovakvog stanja nisu pošteđeni ni brakovi muslimana, a naročito je alarmantan odnos vjernika prema propisima razvoda braka. Naime, prilikom bračnih nesuglasica mnogi vjernici ”zaobilaze” bračne propise, neki zbog neznanja, a neki zbog strasti, postupajući po svom nahođenju i nanoseći tako nepravdu kako sebi tako i bračnom drugu i potomstvu. U trenucima ljutnje čovjek reagira ishitreno i izgovori riječi kojima se rastavlja brak, a kasnije zažali zbog toga, jer to su riječi koje šejtan voli, a vjernici ne vole.

Ovakvo postupanje dovelo je mnoge žene i djecu u nezavidnu poziciju, razrušilo muslimanske domove, prekinulo rodbinske veze i razdvojilo voljene!

Ove riječi su brze i lahke za izgovor, ali njihove su posljedice jake i teške. Da, upravo riječi rastave braka izazivaju ovako nesagledive posljedice! Stoga, svakom potencijalnom rušitelju braka savjetujemo da zastane i preispita se u trenutku kada zausti da izgovori ove riječi: Da li si dobro razmislio šta je rastava braka? U čemu je problem? Da nisi ti problem?

U situaciji kada savjetovanje i strpljenje ne mogu polučiti pozivne rezultate, propisano je da se dovedu dvojica sudaca i sa muževe i suprugine strane, koji će razmotriti njihov slučaj i nakon toga ili će presuditi da ostanu u bračnoj zajednici ili da se rastave: “A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog suca iz njegove, a jed­nog iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti!…”(Prijevod značenja En-Nisa, 35)

Razvod braka

U situaciji kada se iscrpe sva sredstva i načini za izmirenje supružnika, islam je propisao talak – razvod, kao jedan od zadnjih načina za rješavanje bračnih problema koji se ne mogu riješiti na drugi način.

Propisi vezani za razvrgavanje bračne veze su određeni i jedinstveni, te kao takvi nisu prepušteni na volju ljudima, da oni postupaju po svom mišljenju i naravi. Propisi rastave braka su propisani u Allahovoj Knjizi i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa ako se musliman drži tih propisa prilikom sklapanja i razvrgavanja bračne veze, imat će dobar život, zato što poštivanje i ispravno držanje do Allahovih propisa vodi ka pravom rješavanju svih problema. Kaže Uzvišeni Allah: ”A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?” (Prijevod značenja El-Maide, 50)

Dakle, svako postupanje koje se suprotstavlja Allahovim propisima o razvodu braka pogrešno je i upropaštavajuće. U predislamskom društvu su na razne načine razvrgavali bračne veze, pa je tako bilo slučajeva da se neko znao rastaviti od svoje supruge kad je i koliko je puta htio, pa kad bi se približio kraj ‘iddeta, onda bi je vratio, a možda bi znao dati i po deset razvoda braka. U ovakvoj zajednici objavljen je islam koji je zabranio ovakvo postupanje i postavio jasna pravila u svim segmentima života, pa tako i u oblasti braka, odnosno sklapanja i razvrgavanja braka. Što se tiče propisa vezanih za rastavu braka, možemo izdvojiti sljedeće:

● Islam je odredio vrijeme kad se može dati rastava braka, onemogućivši tako muslimanu da se rastavlja od supruge kada hoće. Mudrost ovog propisa ogleda se u sprečavanju ishitrenih i nepromišljenih postupaka i postavljanju jasnih granica.

● Razvod braka validan je u određeno vrijeme, a to je u čistoći nakon hajza, tj. u čistoći u kojoj nije imao odnos sa suprugom. To je period (čistoće) za koji je Uzvišeni Allah naredio da se žene u njemu puštaju, kao što kaže Uzvišeni: “O Vjerovjesniče, kad htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite, i brojte (to) vrijeme i Allaha, Gospodara svoga, bojte se. Ne izgonite ih iz kuća njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši, sam sebi nepravdu čini. Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti.” (Prijevod značenja Et-Talak, 1)

Ako se muž rastavi od žene u periodu čistoće kad je imao odnos sa njom, to predstavlja neposlušnost Uzvišenom Allahu, jer u tom slučaju postoji mogućnost da je žena ostala trudna, pa da joj se period pričeka produži dok se ne porodi, a muž je ne želi i tako se nanese šteta i njemu i njoj. Shodno tome, mužu je zabranjeno da se rastavi od žene u vremenu čistoće u kojoj je imao odnos sa njom i zabranjeno mu je da je rastavi u periodu kada ima hajz. U ovim propisima ima mnogo mudrosti i pravde, jer je Stvoritelj ovim propisima spriječio ishitrenost i uzeo u obzir našu prirodu.

● Isto tako, Uzvišeni Allah zabranio je poigravanje sa rastavom braka i da se izgovori više rastava braka jednom riječju, npr. da joj kaže: ”dajem ti tri talaka”. Uzvišeni Allah kaže: “Puštanje (žene) je dva puta, nakon čega se ili uz dobro zadržava, ili na lijep način razvod daje!…” (Prijevod značenja El-Bekare, 229.)

Što znači, jedan razvod braka nakon drugog, jer može se desiti da je vrati nazad, kao što kaže Uzvišeni: ”…ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti”. (Prijevod značenja Et-Talak, 1)

Može se desiti da je razvod braka bio ishitren pa da nakon toga zažali i promijeni stanje sa Allahovom pomoći. Dakle, kad završi prvi ‘iddet (priček), tek onda muž može dati ženi drugi razvod. Nakon prvog vraćanja žene, može se dogoditi da se ponovi neka greška sa njegove ili njene strane, tako da opet rješenje potraže u razvodu i tako i postupe. Nakon drugog razvoda, ako odluče da ponovo stupe u bračnu zajednicu i pokaže se da ni tada ne mogu ostati u braku, imaju priliku za treći razvod. Nakon trećeg razvoda zabranjeno im je da se ponovo vjenčaju sve dok se ona ne uda iz prave želje za drugog muža, a ne samo formalno kako bi se vratila prijašnjem mužu.

Tek kad joj novi muž da prvi razvod braka, propisano je da ‘iddet proboravi u njegovoj kući i ne smije da je iz nje izgoni, kao što kaže Uzvišeni Allah: ”…ne izgonite ih iz kuća njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine…” (Prijevod značenja Et-Talak, 1) Nakon što provede ‘iddet a on je ne vrati, ima mogućnost da se uda za koga želi, pa i da se vrati prijašnjem mužu koji joj je dao tri puta razvod braka.

U pogledu razvoda braka musliman ne smije biti nemaran, niti se poigravati, jer će razvod braka nastupiti bez obzira bilo to izrečeno u šali ili zbilji. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Tri su stvari ozbiljne i u šali: brak, razvod i vraćanje (žene).” (Ebu Davud i Tirmizi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu)

Nažalost, mnogi muslimani su nemarni prema ovom propisu i često znaju izgovoriti riječi rastave braka u šali, a onda se ponašati kao da se nije ništa ni desilo. Takvi postupci, ako ispune islamske uvjete, mogu da dovedu do velikih grijeha, poput bluda i legitimnost potomstva, zato vjera nije lakrdija. Onaj ko razvede svoju suprugu, ne treba da zbog tog razvoda zaboravi na vezu i ljubav koja je bila među njima. Ne treba da se nakon razvoda ponašaju neprijateljski jedno prema drugom, pogotovo ako imaju djecu koja često u takvim situacijama postanu sredstvo preko kojeg ”ratuju”.

Tako jedno drugom ne daju djecu iako je u islamu propisana hadana (šerijatski termin za čuvanje i brigu oko djeteta) i propisano da čine djeca dobročinstvo drugom roditelju, žele da djeca prekinu odnose, huškaju ih protiv drugog roditelja iz želje da zamrze oca ili majku… Ovo nije dozvoljeno i ovo je neispravno. Bez obzira na razvod braka koji se desio, djecu treba podsticati na pomaganje u dobru, a ne da djeca budu žrtva svađe koja se desila među bivšim supružnicima. Zar nisu čuli za riječi Uzvišenog: “Puštenim ženama pripada otpremnina u skladu sa propisom i to je obaveza onih koji se Allaha boje.” (Prijevod značenja El-Bekare, 240)

O ovim propisima svaki supružnik mora obavezno razmisliti i primijeniti ih u situaciji kada dođe do razvoda, povodeći se za Allahovim riječima: ”…I ne zaboravite da jedni prema drugima dobri budete! Allah doista vidi što vi radite.” (Prijevod značenja El-Bekare, 237)

Molim Uzvišenog Allaha da nam podari mudrost i da ne budemo ishitreni u svojim postupcima! Amin!

Preuzeto sa N-UM.com