Ko je babo? Pitanje koje je postavljeno grupi magistranata na jednom univerzitetu. Većina magistranata dali su uobičajene odgovore, osim jednog. Samo jedan odgovor na postavljeno pitanje – šta je i ko je babo – zadivio je profesora i izazvao suze u njegovim očima.
Evo njegovog odogovora.
”Babo – u ranom djetinjstvu obućeš njegove cipele i osjetiš koliko su njegove cipele velike, a koliko su tvoja stopala mala.
Staviš njegove naočale na svoje oči i osjetiš posebnu veličinu i gordost.
Obućeš njegov kaput i osjetiš strahopoštovanje i dostojanstvo.
Naumpadne ti neka tričarija i tražiš od njega da ti je donese ili kupi i on to učini sa najvećom radošću i pobrine se da ti to donese bez traženja zahvalnosti.
Vrati se kući s posla i sa osmijehom te privije uz svoje grudi, a ti ne znaš kako je proveo dan i koliko je poteškoća i problema imao u tom danu….
Danas, kada si odrastao, ne oblaćiš njegove cipele, jer su stare i ne sviđaju ti se.
Prezireš njegovu staru odjeću i stare stvari jer nisu po tvom ukusu.
Svaki njegov govor upućen tebi doživljavaš kao ukor, a njegova pitanja o tvom stanju i životu doživljavaš kao miješanje u tvoje poslove, pa ti to smeta.
Njegovo kretanje po kući stvara ti nelagodu, a od njegovog govora osjećaš gađenje.
Kada zakasniš on se zabrine za tebe, pa te kritikuje kad se vratiš, a ti zbog toga osjećaš tjeskobu i poželiš da nije s tobom kako bi ti imao više slobode.
Podižeš svoj glas prema njemu i nanosiš mu bol svojim odgovorima, a on šuti, ne iz straha, već iz ljubavi i spremnosti da ti toleriše i oprosti svaku pogrešku.
Ti si do jučer zamuckivao u govoru i griješio u izgovoru slova, a on je tvoje greške sa osmijehom i radošću prihvatao.
A ti se danas uzrujaš i osjećaš nelagodu zbog njegovih mnogobrojnih pitanja nakon što su mu, zbog starosti, oslabili i sluh i vid.
Tvoj babo ti nikada nije poželio smrt, ni kad si bio mali, ni kad si porastao, a ti se nadaš njegovoj što skorijoj smrti, jer je postao smetnja tebi i onima oko tebe.
Tvoj babo se brinuo o tebi kad si bio mali, i kad si porastao, i dok si se školovao, brinuo se o tebi u teškoći i lahkoći, u svakom stanju, pa uzvrati mu dobročinstvom barem u njegovoj starosti i bolesti.”
Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Preuzeto od Saff.ba
U prvo vrijeme muslimani su živjeli uglavnom u Mekki i Medini, a to je bilo vrijeme ratova i pripravnosti za bitke i napade od strane neprijatelja. Već tada je Poslanik, sallalla...
Read moreŽiveći na Zapadu, hidžab je postao snažan pokazatelj identiteta, dok na njega mnogi nemuslimani gledaju kao na politički iskaz. Međutim, važno je reći da je hidžab, na prvom mjestu...
Read morePosmatrajući svoju djecu možete naučiti mnoge stvari o samima sebi, o životu i o Bogu. ...
Read moreKao i prethodne muslimanske države, Osmanlije su pokazivale visok nivo tolerancije i prihvatanja nemuslimanskih zajednica u svoj poredak. Ova pristup baziran je na postojećim isl...
Read moreKada musliman više ne može da govori o naređivanju dobra i sprečavanju zla i grijeha, u takvoj poziciji on biva daija koji mora šutjeti. Kako je to moguće? Ovo ...
Read moreEbu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:...
Read more