Jedan od malih predznaka Sudnjeg dana je i vatra u Hidžazu, kako nas je o tome obavijestio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, koja će se pojaviti u blizini grada Medine. Pojedini su povjesničari i  učenjaci na stavu da se to desilo 654. Hidžretske godine.

Hafiz ibn Kesir o tome navodi sljedeće:“ Ova se vatra pojavila u Hidžazu, i ona je osvijetlila grla deva u Busri, kao što se to navodi u hadisu. Rekao je Resullullah, sallallahu alejhi ve sellem, :“Neće nastupiti Sudnji dan dok se ne pojavi vatra iz Hidžaza koja će osvijetliti grla deva u Busri.“ Priča se da je ova vatra gorjela tri mjeseca, a žene Medine su prele na njenom svjetlu.“

Ebu Šame navodi sljedeći komentar:“ U srijedu, trećeg džumadel-ahira 654. Hidžretske godine u noći se pojavilo jako svjetlo u gradu Medini, a poslije je uslijedio potres, od kojeg se zatresoše zidovi, krovovi, vrata i prozori. Tako je trajalo iz sata u sat do petka, kada se pojavi ogromna vatra u mjestu Harre, blizu plemena Benu Kurejze. Gledali smo je iz samog grada, iz naših kuća, kao da je kraj nas. Vatra je tekla dolinom Šeza poput rijeke, bacajući iskre poput kula.

Posljednji put vulkan je bio aktivan 654. H.g. nakon što mu je prethodilo niz teških potresa i snažnih eksplozija. Bio je aktivan pedeset i dva dana, shodno povijesnim zabilješkama, a lava se razlila u dužini od 23 km, sjeverno od epicentra vulkana. Lava je doprla do granice Medine, tačnije do njenog južnog dijela, gdje se sada nalazi gradski aerodrom. Lava je dostigla do pred Medinu na dvanaest km, te je promijenila smjer prema sjeveru. Nalazi se na visini od 912 metara iznad površine mora.