Čovjek ne klanja, i još mu reci nemoj postiti jer post bez namaza neće biti primljen, potpuno si ga predao u ruke njegovom i tvom najvećem neprijatelju – šejtanu. Zar mu nije bolje reći da posti, i tako održava kakvu takvu vezu sa Gospodarom, a možda mu zbog tih vrata Allah otvori i vrata namaza. Nikad se ne zna. To potvrđuje i sljedeća priča…

Prenosi se da je imam Ahmed, rahimehullah, vidio čovjeka kako krade, a zatim je tog istog čovjeka, lopova, vidio u džamiji. Pitao ga je, što dolaziš u džamiju kad kradeš, a on mu je odgovorio da je namaz jedina kapija koja je ostala između njega i Allaha. Kada je čuo ove njegove riječi Ahmed je otišao svojim poslom. Nekoliko godina kasnije, kada je imam Ahmed bio na hadžu, ugledao je nekog čovjeka kako se drži za Ka’bu i plače. Prišao je i vidio da je to onaj čovjek, kojeg je vidio u krađi.  Pitao ga je šta se desilo s njim, a ovaj mu je plačnim glasom kazao da se pokajao Allahu i da se u potpunosti vratio vjeri, i još je dodao: “Vidiš, prijatelju moj, ja sam održavao onu jednu kapiju između mene i Allaha, pa mi je Allah pootvarao ostale kapije.”

Svakako, ljude treba podučiti da je namaz na većem stepenu obaveznosti i da je ispred posta, u svakom smislu, i da je post bez namaza krnjav i manjkav, ali ga ne treba gurati u očaj i beznađe, ako zbog svog razumijevanja vjere, lošeg okruženja, slabosti, ili nekog drugog razloga ne primijeni trenutno tvoj savjet u praksi. Moraš znati da njegov mozak nije bistar kao tvoj, i da on u svojoj duši i u glavi ima hiljade izgovora, prepreka i nedoumica, i zato mu, na lijep način, pokušaj objasniti i uputiti ga na pravi put.

(preuzeto)