- Nakon završetka rata u BiH-u ponudio sam FIN-u ideju o temi doktorske disertacije " Liječenje Kur'anom - fikhski pristup". Međutim, naišao sam na potpuno nerazumijevanje koje se može razumjeti samo u svjetlu činjenice da je ova tematika totalna nepoznanica kod nas, izuzmemo li metodu rudimentarnog laičkog zapisivanja koje je bilo jedino u upotrebi kod nas i upražnjavalo se kao vid "duhovnog liječenja".

- I sam sam se, prvi put praktično susreo sa metodom ispravnvog, in šaellahu te'ala, kur'anskog liječenja, tek kao imam islamskog Centra u Beču 1995. g. gdje su profesori hermeneutike Kur'ana sa kairskog El-Azhera svakodnevno u trajanju od tri sedmice liječili bošnjačke džematlije učenjem rukje. Bio sam im prevodilac i pomagač u slučajevima kada oboljele osobe, nakon slušanja učenja određenih ajeta, padaju u trans i profesori uspostavljaju kontakt sa džinskim silama. Pacijenti su, izmijenjenim glasom, u tom stanju, vodili dijalog, svađali se, bivali bacani po tlu sa iskrivljenim pogledom i neopisivim grimasama a onda, u slučajevima izlječenja, odjednom, ponovo poprimali normalan izgled i bistri normalni pogled. U početku sam bio frapiran događanjima i u nevjerici simultano prevodio profeosrima i pacijentima, ustvari džinima koji su se javljali iziritirani kur'anskim učenjem. Profesori su, također, bili iznenađeni procentom onih koji su reagovali na učenje i padali u trans. Logičko objašnjene ovog visokog procenta oboljelih bilo je u činjenici da su se u ratu često dešavale situacije smtnog straha, velike žalosti, teške depresije itd. u kojima je izražena mogućnost direktnog džinsko-šejtanskog djelovanja i ulaska u tijelo oboljelog. Kada su velike mase ljudi i žena počele dolaziti u Islamski centar svakodnevno i opsijedati ga, profesori sa  El-Azhera su, u fizičkoj nemogućnosti da svakom izađu u susret, jednostavno morali otići i vratiti se u Kairo. Pošto sam radio kao imam Centra, pod pritiskom mnogih pacijenata ili bolje reći siromašnih jadnika, koji su dolazili u pratnji svojih porodica tražeći adresu profesora u Kairu, i sam sam počeo da se bavim učenjem rukje i liječenjem Kur'anom da bih im olakšao i uštedio put u Egipat.

Sukus svih pitanja liječenja Kur'anom vezan je za Kur'an, kao Allahov nadnaravni govor, a ne za osobu koja ga uči (mada i ona mora ispunjavati određene uvjete). Učač rukje ne posjeduje ličnu sposobnost liječenja. To je isključivo u Allahovim ingerencijama.

Poslije sam ovu metodu liječenja rukjom prenio kod nas u BiH te javno po džamijama demonstrirao u nekoliko krajiških gradova, na stotinama oboljelih, koji su se žalili na razne simptome džinskih bolesti. Liječenje je bivalo javno i snimano je video-kamerama. Zadnja seansa bila je u džamiji Vrhpolje kod Sanskog Mosta na grupi od sedamdesetak muškaraca, u jednom zajedničkom terminu, te seansi poslije ikindije istg tog dana, na posebnoj ženskoj grupi od preko stotinu osoba, što govori o visokom broju onih koji se žale na simptome ovih bolesti.

Pošto su ova liječenja snimana video-kamerama, i u Beču i kod nas, bez neke posebne zabrane i cenzure, i pošto su se snimljene kasete slobodno distribuirale, ovaj vid liječenja postao je poznat većem broju ljudi. Spomenuti profesori El-Azhera upriličili su jednog ljeta nekoliko dana liječenja Kur'anom u Kaknju, uz pratnju medija i Islamske TV Kakanj, što je dodatno uticalo na daljnju javnu promociju ove metode liječenja.

Iz toga su se, kao gljive poslije kiše, "pojavili ljekari", učači rukje, knjige i prijevodi literature vezane za ovu oblast. Šteta je što se prije svega toga događanja nije na FIN-u prihvatila spomenuta tema disertacije iz ove oblasti kako bi se pravovremeno objavila knjiga sa pravnim pristupom i vjerodostojnim fikhskim propisima vezanim za razna pitanja iz ove oblasti.

*****

***

*

Liječenje Kur'anom od šejtansko-džinskog djelovanja, sihra i uroka nema alternativu. Allah ž. š, kaže:

"Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast. ", 17:82.

- Obaveza je islamske uleme da na jednom makroplanu bdije dan ispravnom akidom, ideologijom islamskog ummeta. Mnogi pojedinci i grupe muslimana, nažalost, svjesno ili nesvjesno, izlaze iz vjere i ulaze u vode apostazije idući raznim gatarima, vračarima, astrolozima i opsjenarima govreći kako su im oni "sve pogodili", odnosno tvrdeći da oni poznaju "gajb".

Kada se analizira njihovo stanje, otkriva se da oni jednostavno ne znaju za alternativu, a to je ispravno i dozvoljeno Kur'ansko liječenje, ili nemaju priliku za nju u osnovi. Pritješnjeni raznim psihičkim i duševnim stanjima zbog čudnih neobjašnjivih bolesti od kojih strada živčani sustav, bez uzroka medicinskog porijekla, uz nastupe neobjasnjive volidbe ili mržnje, impotencije samo prema određenoj osobi i slično; oni traže bilo kakvo rješenje i izlaz iz tog pakla. Ako ih se uputi na ono što je šerijatski dozvoljeno, prihvatiće, kao što prihvataju i ono što se inače nudi u vidu zabranjenih zapisa, talismana, gatanja, čaranja i sličnih vrsta "liječenja".

Treba imati na umu i činjenicu da je islamski ummet meta raznih neprijatelja. Posebno njegovi istaknuti pojedinci ili grupe koji su bitni i važni za islam i islamku da'vu.

Vehid Abdus-Selam Bali navodi u jednoj od savremenih, najpoznatijih i najvrednijih knjiga iz oblasti liječenja Kur'anom, "Vikajetul-insani minel-džini veš-šejtani" (Preventiva čovjeku od džina i šejtana) da Vatikan, kršćanski svećenici i njihovi egzorcisti, putem sihra, šalju vojske džina na muslimane. On spominje slučaj jedne dobre muslimanke opsjednute džinom kršćaninom, koja je, dok se nije izliječila, na ulici padala na sedždu kad god bi srela kršćanskog svećenika, u dubokom poštovanju prema njemu. 

I mudžahidi u Bosni bili su jedna od preferiranih meta Vatikana na koju su usmjeravali vojsku džina. U sjećanju mi je slučaj mladića iz spomenute populacije kada se obratio za pomoc u čudnom i teškom duševnom stanju pogođen džinskom vojskom koja je usmjerena iz Vatikana. Prilikom njegovog liječenja ostali smo od podne do sabaha idućeg dana u pokušaju da se oboljeli riješi opsjednutosti četa džina poslatih od strane Vatikana na mudžahide u Bosni. Na koncu, poslije višesatnog učenja koje je rezultiralo da se džini jave, razgovaraju, predstave i priznaju od kud su i na koga poslani, te nakon teškog dijaloga, rasprava, ubjeđivanja, neki njihovi oficiri i stariješine primili su islam zajedno sa dijelom vojske koja se podijelila na dva dijela; muslimani konvertiti i kršćani. Nakon ponovljenih i bezuspješnih pokušaja da se džini nemuslimani pokore i izađu, između ove dvije grupe, u tijelu oboljelog, dolazi do borbe za život i smrt.

Prisutni koji su pomagali, držali i obuzdavali ovog mladića - dok se učila rukja i vodio dijalog - bili su frapirani onim što se pritom dešavalo. Poskakali su na noge i donosili tekbire gledajući kako po tijelu oboljelog, posebno po stomaku, odjenom kao da provri. Čudno talasanje stomaka i pokreti koji na površini kože podsjećaju na pokrete koje pravi voda kad ključa, ubrzano su se smjenjivali pred zapanjenim pogledima prisutnih. Ruke i noge su se odjednom sukobile. Desna ruka udarala je lijevu, lijeva desnu, a tako i noge. Pozvan je i TV kamerman koji je snimio najzanimljivije detalje. Na koncu te borbe, unutar tijela oboljenog, koja se završila sa neprirodnim bježanjem i puzanjem lijeve ruke koju je desna hvatala i pokušala zadržati, javio se sa selamom stariješina muslimana, zadihan i izranjavan podnoseći izvještaj o pobjedi, šehidima i o poginulim, ranjenim i zarobljenim neprijateljima. Pošto su muslimani pobijedili, oni su bez problema pristali na izlazak i napuštanje tijela ovog mladića, koji je, Allahovom voljom, ozdravio.

*****

***

*

- Što se tiče knjiga iz ove oblasti koje su se pojavile kod nas kao samostalni radovi ili prijevodi, nakon letimičnog uvida mogu se globalno svrstati u dvije vrste:

a) knjige koje sadrže dozvoljene metode Kur'anskog liječenja i 

b) one koje sadrže nedozvoljene metoda, "liječenje" sihrom.

- Da bismo mogli prepoznati dozvoljeno od nedozvoljenog u njima, poslužit ćemo se, u globalu, valorizacijom i načinom kako Vahid Abdus-Selam Bali prepoznaje sihirbaza čije djelovanje je šerijatski zabranjeno. On navodi:

" Ako primijetiš samo jedan od sljedećih znakova kod onoga koji se bavi liječenjem, on je bez ikakve sumnje sihirbaz:

- pita pacijenta za ime i ime njegove majke,

- koristi neku ličnu stvar pacijenta (za spravljanje sihra) kao što je odjeća, kapa, maramica,

- ponekad zahtijeva životinju sa određenim svojstvima da bi je zaklao bez spominjanja Allahovog imena, čijom krvlju, možda, namaže bolno mjesto ili samu lešinu baci na neko pusto mjesto,

- piše talismane,

- uči neke nerazumljive čarolije i talismane,

- daje pacijentu zapise koji sadrže četverougaone figure u čijoj unutrašnjosti su nepovezani harfovi ili brojevi,

- naređuje pacijentu samoću u praznoj prostoriji, gdje ne prodire svjetlost sunca,

- ponekad traži od pacijenda da ne dolazi u doticaj s vodom četrdeset dana. Ovo upućuje da je džin koji služi sihirbaza krščanin,

- dadne nešto pacijentu da zakopa u zemlju,

- dadne pacijentu listove koje će zapaliti i nakaditi se sa njima,

-mrmlja neke nerazumlnjive riječi,

- ponekad sihirbaz obavijesti pacijenta o njegovom imenu, mjestu i problemu zbog kojeg je došao,

- zapiše pacijentu nepovezana slova na zapis, ili posudu od bijele grnčarije, naređujući da to otopi i popije."

- Prema tome, knjige koje sadrže nešto od ovih nedozvoljenih načina i metoda liječenja, nisu dozvoljene. Kroz fikhske propise, koji su eksplicirani u daljnjem tekstu knjige " Liječenje Kur'anom od sar'a, sihra i uroka. Fikhski propisi, istine i kontroverze", moći ćete uočiti i shvatiti razliku između dozvoljenih i nedozvoljenih načina liječenja, a time automatski i između ispravnih i neispravnih knjiga.

 Autor: Dr. Muharem Štulanović

Izvor: Liječenje Kur'anom - FIkhski propisi, istine i kontroverze

Urednik: OKC - Gradačac

Pripremila: Samra Hasić - Turbić