Poslanik Muhammed, s.a.v., kaže: “Onaj ko oženi djevojku zbog bogatstva, Allah ga ne učini bogatim. Onaj ko oženi djevojku zbog ljepote, Allah mu otkrije u njoj ono što ne voli i što mu je ružno. Onaj ko oženi djevojku zbog njene vjere, Allah će mu dati bogatstvo i učiniće da mu se svidi i da je zavoli.” 

U braku muž i žena upotpunjuju jedno drugo

“Žene su odjeća vaša i vi ste odjeća njihova.” (K.2:187) Odjeća ima tri namjene: da pokrije, da zaštiti i da uljepša. U časnom Kur’anu još stoji: “O sinovi Ademovi, dali smo vam odjeću koja će pokrivati sramotu vašu i da se uljepšate.” (K.7:27) 

Dalje u časnom Kur’anu stoji: “Udavajte neudate i ženite neoženjene, ... ako su siromašni, Allah će im iz obilja svoga dati. (K.24:32) 

Imam Džafer Sadik kaže: “Opskrba je sa ženom i čeljadima.” 

U islamu momak i djevojka postaju dozvoljeni jedno drugome samo onda kada je proučen nikah, tj. kada se šerijatski vjenčaju. Svaka veza van braka je blud o kome časni Kur’an kaže: 

“I što dalje od bluda, jer je to razvrat, kako je to ružan put.” (K.17:32)

“Bludnika i bludnicu izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovom skupina vjernika prisustvuje! Bludnik ne treba da se ženi osim bludnicom ili mnogoboškinjom, a bludnica ne treba biti poželjna osim bludniku ili mnogobošcu, to je zabranjeno vjernicima. (K. 24:2-3)

Kako se vjenčati po šerijatu? Vjenčanje na arapskom znači nikah. Nikah mogu proučiti sami momak i djevojka ili njihovi predstavnici koje oni odaberu. Ako sami žele da prouče nikah, djevojka treba prvo reći: “Zevedžtuke nefsi ‘alas-sidaqil-ma’lum”. (Udajem se za tebe za određeni mehr[1]). Momak mora odmah odgovoriti: “Qabiltu tezvidž“ (Prihvatam brak). Ako momak i djevojka, Hasan i Zehra, na primjer, odrede predstavnike onda prvo Zehrin predstavnik treba da kaže: “Zevedžtuke muvakkilike Hasan muvakkileti Zehra ‘ala sidaqil-ma’lum. (Udajem za Hasana, koji te je učinio svojim predstavnikom, Zehru, koja me je učinila svojim predstavnikom, za određeni mehr.) Odmah zatim, Hasanov predstavnik mora odgovoriti: “Qabiltu tezvidža li muvekkili Hasan ‘ala sidaqil-ma’lum.” (Prihvatam brak za Hasana, koji me je učinio svojim predstavnikom, za određeni mehr.) 

Da bi nikah bio ispravan, iz predostrožnosti mora biti izgovoren pravilno na arapskom jeziku. Dovoljno je znati opšte značenje i imati čvrstu namjeru za njegovu primjenu. Ne mora se znati značenje svake riječi niti poznavati gramatika arapskog jezika. Ako momak i djevojka nisu u stanju izgovoriti na arapskom, onda mogu izgovoriti nikah na svom jeziku, pod uslovom da su značenja riječi “zevedžtu” i “qabiltu” jasno prenešena. Brak na koji se momak ili djevojka prisile automatski se poništava i nema vrijednost.

Ako nevina djevojka, koja je prerasla bulug[2] dob i stasala za brak, želi da se uda, mora tražiti dozvolu oca ili djeda, čak i onda kad je postala neovisna od njih tj. samostalna.

U sljedećim slučajevima djevojka ne mora tražiti očevu ili djedovu dozvolu da se uda: ako nije nevina; ako je nevina ali otac ili djed ne dopuštaju joj da se uda za momka koji joj odgovara i koji joj je dozvoljen po šerijatu; ako otac ili djed nisu u stanju da daju svoj pristanak, kao u slučaju mentalnih bolesti i ako nije u stanju dobiti dozvolu zbog njihove odsutnosti.

Mustehab je vjenčati se po noći, pozvati rodbinu i prijatelje i prirediti jelo za goste.

Prava i dužnosti u braku

Žena je osjećajnija i tjelesno slabija nego muškarac. Ona doživljava život više emocionalno i razumije mnoge stvari koje muškarac nikad nije u stanju razumjeti. Ovo muškarac mora da zna i da poštuje. Ona je tjelesno slabija pa je na mužu dužnost da se brine za izdržavanje porodice. O tome Allah kaže u svojoj knjizi: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima...” (K.4:34)

U islamu uloga žene i muškarca su podijeljene: žena je majka i ona je upravitelj domaćinstvom dok muž stiče sredstva za život. Žena, psihom i tjelesnom građom je pripremljena da bude majka, tj. ona čiji je zadatak odgoj čovječanstva. Zbog ove važne uloge, koja iziskuje svo njeno vrijeme, ona je oslobođena rada i zanimanja van kuće. 

U Kur’anu još stoji: “One (žene) imaju isto toliko prava (kao i muževi), samo muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.” (K.2:228) Islam daje sva prava ženi kao i muškarcu, npr. pravo na rad, obrazovanje, duhovno uzdizanje, intelektualni razvoj, ibadet..., ali dužnosti supruge i majke su na prvom mjestu.

Ova prednost muškarca za jedan stepen predstavlja činjenicu da je on fizički snažniji i da je manje podložan emocijama od žene. Zato kod najvažnijih pitanja i odluka u životu porodice islam daje mužu zadnju riječ. Dokazana je činjenica da žena više sluša osjećanja dok se muškarac više oslanja na razum. Muškarac je vladar, sudija i ratnik, tj. njemu uglavnom pripadaju sve djelatnosti gdje nije dozvoljeno pasti pod uticaj emocija. 

Dokaze za ovo nalazimo u časnome Kur’anu na mjestu gdje se govori o pozivanju svjedoka, prilici kada nije dozvoljeno slušati osjećanja. 

“I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša, a ako nema dvojice muškaraca, onda jednog muškarca i dvije žene koje prihvatate kao svjedoke; ako jedna od njih dvije pogriješi, neka je druga podsjeti . (K. 2:282)

Još jedan dokaz da je Allah odredio čovjeku da brine i uzdržava porodicu je činjenica da je pomognut dvostrukim dijelom od onoga što pripada ženi u nasljedstvu: “Allah vam naređuje da od djece vaše - muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskim.” (K.2:11) 

U širem smislu, naš uzor bi trebao da bude brak hazreti Fatime i hazreti Alije. Ona je radila u kući, mljela brašno kuhala i mela, a on je radio poslove vani, kao što je nabavka drva i hrane. 

Islam je emancipirao ženu, oslobodivši je odgovornosti od svega van kuće i muža. Izlaskom u druga polja rada žena nije oslobođena uloge majke pa je stoga nepravedno preopterećena. Poslanik Muhammed, s.a.v., kaže da je “najcjenjenija žena u Allahovim očima ona koja je najposlušnija mužu i koja ne napušta kuću.” U savjetu koji je Božiji Poslanik dao svojoj tek udanoj kćerci Fatimi stoji: “Fatima, ako bi se neka žena neprestano klanjala Bogu sedamdeset godina ali umrla neposlušna svome mužu i on bio ljut na nju zbog toga, završila bi u džehennemu.” 

Islam nije zabranio ženi da radi nego je stvorio sve uslove da se posveti kući i porodici. Žene koje posvete svoje vrijeme radu van kuće i karijeri lišavaju djecu njihovog prirodnog prava - majčinske ljubavi i brige. 


Autoritet u porodici

Svaka vrsta aktivnosti i zajedničkog života koji uključuje više od jedne osobe iziskuje rukovođenje i upravljanje, i pokornost i potčinjavanje. Da bi život zajednice funkcionisao moraju postojati autoriteti. Danas autoritet ne mora biti čak ni živa osoba nego to može biti i uređaj kao što je semafor. Niko ne protestira niti se buni jer uviđa da saobraćaj ne bi mogao funkcionisati bez njih. Tako je u životu: bez Božijih propisa ne može se dobro živjeti. Mora se imati na umu da je pri njihovom propisivanju uzet u obzir život poslije. Problem je što čovjek nije u stanju da uvjek uvidi koristi koje će često biti pokazane u sljedećem životu.

Mora se reći da autoritet zasnovan na tiraniji i nepravdi nikad ne može biti stabilan. Tako ni mužev autoritet nije zasnovan na tome nego na ljubavi. “I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara bračne drugove da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su zaista pouke za ljude koji razmišljaju.” (K.30:21) 

Emancipacija žene na Zapadu je učinila da se mnoge od njih nikad ne udaju, pod izgovorom da žele da zadrže “slobodu”. Ovim se čovjekova civilizacija vraća hiljadama godina nazad, kada brak nije postojao i žena bila slobodna od bračne veze. Tada je bila predmet polnih prohtijeva muškarca, koji bi je imao dan-dva, i onda je vratio u njenu “slobodu”. Danas se filmovima, literaturom i muzikom propagira način života u kojem se žena čini predmetom seksualne želje i stavlja u službu reklame. Pomoću nje se žele privući kupci za svaku vrstu proizvoda - od šampona do automobila. Međutim istina je da žena samo brakom dobija ugled i čuva čast i čistotu. 

Današnja “moderna” i “nezavisna” žena je potpuno izgubila osjećanja koja se obično nalaze u žena njihove dobi. One su novi pol koji nije muški, jer im je fizionomija ženska, a ni ženski, jer su im želje, razmišljanja i način života muški.


Dužnosti žene

Zarada koju muž donese, bila ona mala ili velika, za ženu treba biti bolja od svega na svijetu. Njena dužnost je onda podesiti potrošnju domaćinstva u njenim granicama. Plemeniti Poslanik je rekao: “Svakoj ženi koja je zadovoljna primanjima muža i koja ne traži više od njegovih mogućnosti Allah će dati sedamdeset hiljada džennetskih haljina. Onoj ženi čiji prohtjevi ne mogu biti zadovoljeni iz muževljevog prihoda i koja nije zadovoljna sa onim što zaradi, bilo to malo ili puno, Allah neće prihvatiti njena dobra djela, neće joj oprostiti grijehe i biće njome nezadovoljan sve dok se ne pokaje.” 

Ponekad brinuti o kućanstvu i ishrani familije nije lahko. Međutim, Allah, Uzvišeni, propisao je nagradu ženi za svaki trud. Poslanik, s.a.v., je rekao: “Kada je dim ujede za oči i prolije suzu za vrijeme pripemanja jela, Allah ženi upiše nagradu kao čovjeku koji se bori na Njegovom putu i koji prolije suzu u strahu od Njega.” Na drugom mjestu on, s.a.v., kaže: “Ako žena premjesti neku stvar u kući sa jednog mjesta na neko drugo, bolje i prikladnije, Allah je milostivo pogleda. A onoga koga On milostivo gleda neće nikad kazniti.”

Budućnost jednog naroda zavisi od naraštaja koji dođu na svijet iz majčinih utroba. Niko ne može zamijeniti majku u odgoju i pažnji djece. To je njena dužnost prema narodu, za koju joj islam obećava veliku nagrada. Poslanik, s.a.v., kaže: “Kada zatrudni pa sve dok se porodi ženi pripada nagrada čovjeka koji svaki dan posti, uvijek klanja, gubi život i troši bogatstvo na Allahovom putu. Kada rodi dijete ženi pripada tolika nagrada koju čovjek nije u stanju ni zamisliti. I svaki put kada podoji dijete žena dobija nagradu čovjeka koji oslobodi roba.” Poslije ovoga čovjek se pita ko je u islamu u boljem položaju - muškarac ili žena. 


Dužnosti muškarca

Po šerijatu čovjek je dužan da uzdržava ženu zbog čega mu je dat autoritet, koji je zasnovan na ljubavi. U časnom Kur’anu se kaže: “S njima lijepo lijepo živite!” (K.4:19) Poslanik je rekao: “Muž koji je nepravedan prema ženi će biti prvi koji će ući u džehennem. “ On, s.a.v., je rekao: “Znajte da je najbolji čovjek među vama onaj koji najbolje postupa prema svojoj ženi.” 

Imam Džafer Sadik kaže: “Što čovjek više vjeruje, njegova ljubav prema ženi se povećava.” 

Prema hadisu lijepo postupati prema ženi znači obezbijediti joj uslove života koje je imala u kući svojih roditelja tako da ne osjeti oskudicu niti ima brigu. Ali o slučaju kada čovjek nema velika primanja i ne može joj obezbijediti takav standard, u časnom Kur’anu se kaže: “... Imućan prema svojim mogućnostima, a siromašan prema svojim ... “ (K.2:236) 

Prema šeriatu, muž uzdržava ženu u zamjenu za njenu poslušnost. Božiji Poslanik, s.a.v., kaže: “Proklet je čovjek koji zanemari potrebe svoje familije.” 

Kako smo ranije rekli, žena je više podložna emocijama. Tako u slučajevima kada iskrsnu sporovi i neslaganja, islam nalaže mužu da bude tolerantan. U časnom Kur’anu se kaže: “ S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da baš je u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (4:19) 

Žena loše naravi za čovjeka može značiti džehennem na zemlji. Kada se poslanik Ibrahim žalio Allahu na ženu Saru, On mu je odgovorio: “Žena je slična rebru: ne vrijedi ga pokušavati ispraviti, jer će pući. Gledaj da ga koristiš onako kakvo jeste.” 

Kur’an i hadisi nam nalažu da učvrstimo bračnu vezu ljubavlju i razumijevanjem, čak i onda ako to znači odricanje i trpljenje do određene mjere. Idealan brak u islamu je onaj u kome muž i žena vole i cijene jedno drugo i savjesno izvršavaju dužnosti koje imaju jedno prema drugome.


Bračni problemi i rješenja

Problem nastaje kada jedna ili obje strane zanemare dužnosti koje imaju u braku. Za svaki slučaj islam ima riješenja. 

O slučaju kada je problem u ženi, časni Kur’an nam kaže: “A one čije se neposlušnosti pribojavate, vi upozorite, i od njih se u postelji rastavite, i udarite ih; a kada vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite.” (K.4:34) 

Znači, prvi korak je da muž upozori ženu na grešku i zatraži da promijeni ponašnje. Ako to ne pomogne, treba je ostaviti samu u krevetu. Ako ova vrsta prećutnog protesta ne donese rezultat, islam dozvoljava mužu da udari ženu. 

Ali, čime, gdje i koliko? Udarac mora biti blag. Imam Muhammed Bakir kaže o ovom udarcu: “To je udarac čačkalicom.” (Koliko boli kada se udari čačkalicom?!) Po šeriatu od udarca se ne smije koža zacrveniti a kamoli pomodriti ili ozlijediti[3]. Nije dozvoljeno udariti po licu, niti po bilo kojem dijelu nekoliko puta. Ukratko, ovim postupkom nije cilj nanijeti bol nego pokazati da je njeno ponašanje prevršilo svaku mjeru.

Ako muškarac griješi i ne izvršava svoje dužnosti, onda žena treba početi da radi na rješenju. “Ako se neka žena plaši da će muž početi prema njoj grubo postupati ili da će je znamariti, onda se neće ogriješiti ako se nagode, - a nagodba je najbolji način...” (K.4:128) Ako to ne pomogne žena ima pravo da se žali mudžtehidu ili njegovom vakilu,[4] koji ima puno ovlaštenje da riješi slučaj prema istrazi i dokazima, i donese presudu prema Kur’anu i Sunnetu.

Kada oboje griješe Kur’an nam kaže: “Ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njezine porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten! (K. 4:35) 

Posrednici se mogu pozvati i u prva dva slučaja. 


Razvod braka

Islam dopušta rastavu braka kada nije moguće pronaći rješenje i zajednički život predstavlja nepodnošljiv teret. U ovome se islam razlikuje od kršćanstva u kojem razvod braka nije dopušten. 

U islamu rastava može biti tri vrste: prvi je talak koji se obično prevodi kao razvod ili puštanje. U Kur’anu stoji: “O Vjerovjesniče, kada htjednete žene da pustite, vi ih poslije perioda (čekanja) njihova pustite, i vrijeme koje treba da prođe brojite...” (K.65:1) 

Drugi slučaj je kada žena ne može trpiti muževljevo zlostavljanje i nebrigu. Tada joj je data mogućnost da ponudi nešto da je oslobodi bračne veze. Ovo se po šerijatu zove khul. U Kur’anu stoji: “A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda neće učiniti grijeh kada mu ona da nešto da je oslobodi bračne veze. To su allahovi propisi.” (K.2:299) 

Kada su oboje siti jedno drugoga i žele da prekinu brak, u šerijatskim terminima se ovo zove mubarat. “Ako se njih dvoje (dogovore da se) rastave, Allah će im iz obilja svoga oboma dati.” (K.4:130) 

U sva tri slučaja samo muž ima pravo donijeti zadnju odluku o rastavi braka. Islam odvraća supružnike od rastavljanja i postavlja uslove koji ga otežavaju. Tako na primjer, da bi razvod bio ispravan, mora se pravilno izgovoriti formula razvoda; pri razvodu se mora imati dva svjedoka; žena ne smije biti u menzesu; ne smiju imati polni odnos poslije zadnjeg menzesa. Poslije razvoda postoje tri mjeseca čekanja da bi se pružila prilika za pomirenje i povratak. Ako se u ova tri mjeseca vrate jedno drugome, razvod se poništava.

U časnom Kur’anu se kaže: “Ne zadržavajte ih da biste im učinili nasilje; a onaj ko tako postupi - ogriješio se prema sebi. Ne igrajte se Allahovim propisima ...” (K.2:231) Postoje slučajevi kada muž ne drži do svoje dužnosti i zloupotrebljava autoritet, kada ignoriše ženinu želju da srede problem ili da se rastave. U ovom slučaju ona treba pisati svom mudžtehidu ili njegovom vakilu, i objasniti svoju situaciju. Poslije toga mudžtehid ili njegov vakil će obavijestiti muža o ženinim žalbama i dati mu određeni rok, recimo tri mjeseca, da promijeni ponašanje. Ako muž ostane isti, mudžtehid će zatražiti od njega da razvede ženu, a ako ovaj odbije, sam mudžtehid ima pravo osloboditi ženu takve štetne bračne veze. 

Razvod u islamu je nepoželjan. Božiji Poslanik je rekao: “Od svih stvari koje su u islamu dopuštene najgora je razvod.” Na drugom mjestu on, s.a.v., kaže: “Džibrail me je toliko savjetovao da se sa ženama blago odnosim, da sam pomislio da se neće moći razvesti osim u slučajevima otvorenog nevjerstva.” Islam je dozvolio razvod očekujući od muslimana da posežu za njim u najmanjoj mogućoj mjeri. Rezultat je da je razvod u zajednici rijetka stvar, i porodični život muslimanske porodice je siguran i sretan da nemusliman to nije u stanju ni zamisliti. 



-----------------------------------------------------

[1] mehr znači vrijednost koju muškarac daje ženi. Standardni mehr je ona vrijednost koju je hazreti Alija dao hazreti Fatimi 
[2] bulugh znači zrelost po šerijatu. Djevojka se smatra zrelom kada navrši devet godina, a dječak petnaest. Sve obaveze kao što su namaz, post, itd. postaju vadžib kada se navrši bulug dob.
[3] Ako se koža zacrveni, ili pomodri, ili se nanense ozljeda, muž je dužan platiti ženi nadoknadu.
[4] predstavniku

Preuzeto od ehlibejt.weebly.com