Na našem univerzitetu je studirao jedan student, ako se uopće može reći da je studirao, jer je bio veoma problematičan, te je zbog toga dobio niz upozorenja da će mu, ukoliko se ne popravi, biti ukinut status studenta, drugim riječima, bit će izbačen sa univerziteta.

I uprava univerziteta je na posljetku i donijela odluku da mu ukinu pomenuti status. No, konačnu odluku o tom pitanju je donosio rektorat. Bilo je to devedesetih godina kada je rektor univerziteta bio šejh Abdulaziz bin Baz, rhm. Kada je na red došlo da se potvrdi izbacivanje ovog studenta, profesori su upitali šejha Bin Baza što on misli o tome? On im reče: "Ako ste vi tako odlučili, onda nema potrebe da ja išta govorim?" -"Šejh, vi ste ipak rektor,"-rekao neko od prisutnih, "odluka može biti promijenjena ako se vi ne složite." Šejh je na to rekao: "Uopšte ne želim da dovodim u pitanje vaše odluke." - "Ali, možemo li bar čuti vaše mišljenje? Da li se slažete sa odlukom?" - rekao je neko. "Dobro. Ako baš insistirate da vam kažem svoje mišljenje, onda ću vam reći da ja mislim da ovom studentu trebamo pružiti još jednu priliku i da proučimo dovu za njega da ga Allah popravi i da sa njim pomogne naš ummet." A onda je šejh podigao ruke i počeo učiti dove za ovog studenta, a sa njim i ostali članovi rektorata.

...
Nekoliko godina kasnije šejh Omer Felata, rhm., je otišao u Afriku da u nekim zemljama uradi prijemni ispit za one koji žele aplicirati za studije na Islamskom univerzitetu u Medini. Kada je došao u jedan grad, jedan mladić je na prijemnom ispitu pokazao zavidno znanje, znao je mnogo Kur'ana, poznavo je arapski dosta dobro, pokazao je da poznaje propise i tumačenja hadisa... Šejh Omer mu reče: "Mašallah, sinko, lijepo si odgovarao na pitanja. Gdje si to naučio?" A on reče: "Sve sam naučio sam kod šejha toga i toga, u njegovoj medresi." Nakon toga je ispit uradilo još nekoliko momaka sa isto tako zapaženim rezultatima. Kada ih je upitao gdje su učili, odgovorili su isto kao i onaj prvi. Rekli su mu da je taj šejh i njegova škola donijela preporod u njihovom mjestu i među ljudima. Onda je šejh tražio da ga odvedu u školu kod njihovog učitelja da ga upozna. Kada ga je došao kod njega uslijedilo je iznenađenje- prepoznao je upravo onog problematičnog studenta čije je ime bio zaboravio, a kojeg je i on sam više puta savjetovao. Radostan što je mu je šejh Omer Felata došao u posjetu, ispričao mu je da se on nakon posljednjeg upozorenja popravio i da je postao vrijedan student te da je uspješno završio fakultet i da sada, hvala Allahu, radi na edukaciji omladine preko medrese koju je začeo u svom gradu...

(Bilješka sa seminara "Postepenost u edukaciji", dr. Sultan El-Husajjin)

Subhanallah. Živi primjeri, ili, bolje rečeno, primjeri koji žive i nakon smrti. Allah se smilovao šejhu! Stvarno veliki ljudi imaju veliki sabur i veliku želju da dobro i svjetlo istine dođe do ljudi.

A koliko se samo ljudi popravilo dovom nekoga ko im je želio dobro i koji je prelazio preko njihovih propusta!?

Rusmir Čoković

Urednik: OKC-Gradačac