Ljubav i bratstvo su dva usko povezana svojstva, pogotovo kada su u pitanju vjera i vjerovanje; izmeðu svih koji su povjerovali u Allaha, dž.š., uspostavljena je veza koju karakteriziraju islamska ljubav i bratstvo. Allah, dž.š., kaže: "Vjernici su doista braća...!" (El-Hudžurat, 10.)

– što znači da svaki vjernik očekuje od tebe da mu uzvratiš ljubavlju i prijateljstvom u ime Allaha, dž.š.; ko god prema tebi gaji imansku ljubav, polaže kod tebe pravo da mu se uzvrati bratskim odnosom i ophoðenjem.

Poslanik, s.a.v.s., zabranjujući neke oblike lošeg ophoðenja sa bratom muslimanom, rekao je: "čuvajte se sumnji i sumnjičenja, jer su sumnje najveće laži! Nemojte špijunirati i uhoditi jedne druge, i nemojte jedni drugima zavidjeti, i nemojte jedni drugima leða okretati, i nemojte se mrziti;" – da bi na kraju svoj nasihat završio riječima: "O Allahovi robovi, budite braća!" (Muttefekun alejhi)

Imam El-Kurtubi, rhm., kaže: "Radite sve ono što će vas zbližiti da budete kao roðena braća, odnosno: budite blagi, samilosni, težite jednakosti, pomaganju, odbrani i davanju prednosti jedni drugima, savjetujte se jedni s drugima itd.." (Hašijetul-Muvetta', Fuad Abdul-Baki, str.908.)

Prava vaga kojom možemo na pravi način tačno izvagati ljubav i bratstvo sa drugim muslimanom jesu riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji kaže: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša – čovjek neće vjerovati sve dok svome bratu ne bude želio ono što želi od dobra samome sebi!" (Muslim, br. 45.)

Imam El-Kermani, rhm., kaže: "Od imana je takoðer i to da mrziš svome bratu isto ono što mrziš i samome sebi, jer kada se spomenulo u prethodnom hadisu to da moraš željeti svome bratu ono što želiš i samome sebi, a znamo da ljubav iziskuje i mržnju onoga što joj je suprotnost, to znači da moramo i mrziti da se našem bratu dešava ono što mrzimo da se desi nama samima!" (Fethul-Bari, 1/58.)

Imam En-Nevevi, rhm., pojasnio je da je ljubav stremljenje ka onome s čime je zadovoljan onaj koji se voli – a Ibn Hadžer, rhm., dodaje: ’’Stremljenje – ali koje je utemeljeno na dobrovoljnoj bazi, ne onoj prirodnoj iskonskoj koja je uroðena u nama." (Fethul-Bari, 1/58.)

Ranije se iskreni prijatelj čuvao na svaki mogući način, i često mu se davala prednost nad samim sobom. Poslanik, s.a.v.s., znao je proučiti i sljedeću dovu: "Allahu moj, podaj mi prijatelja koji će mi biti draži od mene samoga!" (Muslim, br. 132.)

Razmišljanje o ljubavi i islamskom bratstvu natjeralo je čovjeka poput Ebu Hurejre, r.a., da zamoli Poslanika, s.a.v.s., da mu prouči dovu, za njega i za njegovu majku, da ih ostali vjernici zavole, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allahu moj, omili ovog Svog roba i njegovu majku Svojim ostalim robovima, vjernicima, a i njima omili ostale vjernike!" (Muslim, br. 158-2491.)

Osnova u ljubavi i mržnji jeste da će se voljeti ono što voli Allah, dž.š., i da će se mrziti ono što mrzi Allah, dž.š. Allah, dž.š., voli one koji se kaju i voli one koji se čiste; Allah, dž.š., voli one koji čine razne vrste dobročinstva i one koji su bogobojazni. Allah, dž.š., voli one koji su strpljivi i one koji se na Njega oslanjaju. Allah, dž.š., voli one koji su pravedni i one koji se na Njegovom putu bore kao da su bedem čvrsti... Na drugoj strani, Allah, dž.š., ne voli one koji nisu pravedni, ne voli one koji su zulumćari, koji granice prelaze. Allah, dž.š., ne voli one koji se rasipaju, kako s parama tako i s riječima. Allah, dž.š., ne voli one koji fesad i nered šire po Zemlji. Allah, dž.š., ne voli one koji varaju, one koji su umišljeni kao i one koji su oholi itd....

Ljubav jednog muslimana mora da obuhvata sve muslimane, samo što je razlika u tome što će neke muslimane voljeti više, a neke manje, shodno njihovim dobrim ili lošim djelima koja pri sebi imaju. A da bismo našu ljubav i mržnju na pravi način odmjerili prema drugima, moramo uzimati u obzir svako dobro ili loše djelo koje neka osoba ima pri sebi pa da u skladu s tim i postupamo, a kada o ovome govorimo odmah nam pada na pamet to da moramo imati veoma preciznu i tačnu vagu da bismo tako postupali, koju moramo znati koristiti, što nam sve aludira na to da nećemo moći zaista voljeti ili mrziti sve dok ne budemo učeni, iskreni i pravedni. Onaj koji nije učen, ili nije iskren ili nije insafli i pravedan, voljet će onoga koga ne treba voljeti, i mrzit će drugoga koga ne treba mrziti!

Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da se psuje i proklinje jedan od njegovih ashaba nad kojim je nekoliko puta sprovedena šerijatska kazna zbog pijenja alkohola, rekavši: "Nemojte ga proklinjati! Tako mi Allaha, on voli Alaha i Njegovog Poslanika!" (Buhari, 6398.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: "Vjernik je onaj koji voli Allaha i Njegovog Poslanika, dok nije vjernik onaj koji ne voli Allaha i Njegovog Poslanika, mada se ljudi meðusobno razlikuju u jačini i stepenu imana i vjerovanja, u šta spada i ljubav. Poslanik, s.a.v.s., prokleo je alkohol i onoga ko ga cijedi i pravi, i onoga ko ga pije i onoga ko ga toči i onoga ko ga nosi i onoga kome se donosi i onoga ko se njime hrani – ali, i pored ovoga Poslanik, s.a.v.s., zabranio je da se poimenice i pojedinačno proklinje i psuje onaj koji na bilo koji od ovih načina ima doticaj s alkoholom. Proklinjanje je jedan vid ahiretske presude i uopćeno će se izgovarati, kao što je izgovarao i Poslanik, s.a.v.s., a što se tiče pojedinca – Allah, dž.š., mu može taj grijeh izbrisati zbog njegove ispravne tevbe –pokajanja, ili zbog nekih dobrih djela koja je imao ili zbog neke nesreće koja ga je snašla ili zbog nečijeg šefata – zauzimanja koje će biti kabul od Allaha, dž.š., itd.." (El-Fetava el-Kubra, 3/446.)

Iz navedene predaje, hafiz Ibn Hadžer el-Askelani, rhm., zaključuje sljedeće: "Može se desiti da se na jednom mjestu, u srcu grješnika, naðu griješenje i ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., jer nas je Poslanik, s.a.v.s., obavijestio o tome iz slučaja ovog ashaba koji je više puta ponavljao grijeh i zbog kojeg je više puta bio kažnjavan, što znači da se neće govoriti za pojedinca muslimana da ne voli Allaha i Njegovog Poslanika, s.a.v.s., ako naiðemo na to da on više puta ponavlja svoj grijeh!" (Fethul-Bari, 12/78.)

U drugom hadisu bilježi se da je neki ashab, za jednog pijanog muslimana u Medini, rekao: "Allah te ponizio!’’ Poslanik, s.a.v.s., kada je to čuo, odmah mu se okrenuo i rekao: ’’Nemojte biti pomagači šejtanu u borbi protiv vašega brata!" (Buhari, br. 6781.) – upozoravajući ih na to da im je bolje da se posluže dovom da ga Allah, dž.š., uputi i da mu grijehe oprosti, i da mu lijepo nasihat i savjet upute, negoli što će ga proklinjati, čime će obradovati šejtana i još više ga ojačati protiv njega!

Bilježi se da je Ebul-Derda, r.a., prošao pored nekog čovjeka grješnika, kojega su ostali ljudi psovali, te im rekao: ’’Šta da ste ga našli bačenog u bunar, da li biste ga izvadili?’’ Rekoše: ’’Da.’’ On im reče: ’’Nemojte ga onda psovati, već se zahvalite Allahu, dž.š., na tome što vas je sačuvao.’’ Rekoše: ’’Zar ga ne mrziš?’’ Ebul-Derda, r.a., reče: ’’Meni je mrsko djelo koje čini, i ako ga ostavi, pa on je moj brat!" (Hajatul-Sahabe, 3/413.)

Kako li su bratski odnosi danas pokidani i to ne samo izmeðu muslimana koje veže samo imanska veza, već i izmeðu onih koje pored imana veže krv ili komšiluk ili prijateljstvo itd. Kako li se samo srca pune srdžbom, mržnjom i neprijateljstvom zbog nečijeg postupka koji je plod idžtihada. Allahov Poslanik, s.a.v.s., ostavio je mjesta ljubavi i pored nečijeg očitog i jasnog griješenja, a šta tek trebamo reći za postupke koji nisu tako očiti i jasni!

Izvor ljubavi ne smije se nikada pomutiti; taj izvor je iman koji musliman nosi u sebi pa makar bio sitan i mali, i to treba cijeniti i poštovati i na tome treba malo poraditi da poraste i ojača!

Allah, dž.š., dao je da ljubav i mržnja u ime Allaha, dž.š., budu najtvrða halka vjere, kao što Poslanik, s.a.v.s., kaže: "Najtvrða halka imana jeste prijateljstvo radi Allaha i neprijateljstvo radi Allaha, i ljubav u ime Allaha kao i mržnja u ime Allaha!"

Iman i vjera neće biti potpuni sve dok se ne izgradi ovo svojstvo, i dok ova veza ne bude na snazi: "Ko bude volio radi Allaha i mrzio radi Allaha i davao radi Allaha i zabranjivao radi Allaha – takav je upotpunio svoj iman!"

Ko bude želio da osjeti slast pobjede nad šejtanom, i slast spasa od poriva i strasti, kao i veličinu prijateljstva sa Allahom, Poslanikom i vjernicima – neka se zaputi ovim stazama: "Kod koga se naðu sljedeće tri stvari osjetit će slast imana i vjere: da mu Allah i Poslanik Njegov budu draži od svega ostalog; da nekog čovjeka voli samo radi Allaha, dž.š., i da mrzi vraćanje u nevjerstvo, nakon što ga je Allah, dž.š., sačuvao njega, isto kao što mrzi da bude bačen u vatru!" (Muttefekun alejh)

Jedan od načina prilaska šejtana dvojici kako bi ih razdvojio i posvaðao jeste da šejtan priðe jednome od njih i da mu vesvesi i šapuće kako je njegov prijatelj uspostavio prijateljstvo s drugim, pa mu još doda kako je to prijateljstvo plod njegove veće ljubavi prema tom novom prijatelju, na što je Poslanik, s.a.v.s., i upozorio riječima: "Ja nekom čovjeku dam više (pažnje i imetka) negoli onome koji mi je draži, a sve iz bojazni kako taj čovjek ne bi bio naglavačke bačen u Džehennem!" (Muttefekun alejh) – što znači da je pridobijanje srca onih koji su novi u vjeri nešto na šta moramo obratiti posebnu pažnju, i takvo postupanje ne smije nimalo srditi ni ljutiti druge koji imaju više staža u imanu.

Nekada će se čovjek ljutiti zašto ga drugi ne zaduže ovim ili onim, zašto ga ne konsultuju ili mu nešto ne narede itd., pa taj umisli da je u pitanju to što ga ljudi ne vole ili ga mrze, pa je Poslanik, s.a.v.s., rekao Ebu Zerru, r.a.: "O Ebu Zerre, smatram da nisi u stanju nositi se s ovom obavezom, a želim ti ono što želim i samome sebi. Ebu Zerre, nemoj nikada biti nadreðen dvojici, i nemoj na sebe uzimati starateljstvo nad imetkom jetima!" (Muslim, br. 17.)

Na dan kada ne bude drugog hlada osim Allahovog hlada, tj. na Sudnjemu danu, Allah, dž.š., svrstao je u sedam odabranih vrsta ljudi i "dvojicu ljudi koji su se u ime Allaha voljeli i koji su se radi Allaha sastajali i rastajali!" (Muttefekun alejh)

U hadisi-kudsijju stoji da je Allah, dž.š., rekao: "Pravo na Moju ljubav imaju oni koji su se u ime Moje voljeli; pravo na Moju ljubav imaju oni koji su u ime Moje kontakt i vezu održavali; pravo na Moju ljubav imaju oni koji su se u ime Moje savjetovali; pravo na Moju ljubav imaju oni koji su se u ime Moje posjećivali; pravo na moju ljubav imaju oni koji su u ime Moje meðusobno imetak dijelili; oni koji su se u ime Moje voljeli bit će na minberima od svjetlosti, i bit će u društvu poslanika, iskrenih i šehida!" (Sahih. Musned Ahmed b. Hanbel, br. 22834.)

Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Primjer vjernika u njihovoj meðusobnoj ljubavi, samilosti i ljubaznosti je poput primjera tijela: kada neki njegov dio oboli, cijelo tijelo mu se odazove sa nesanicom i temperaturom!" (Muttefekun alejh)

Poslanik, s.a.v.s., uvijek je radio na otklanjanju neprijateljstva izmeðu muslimana i uspostavljanju prijateljstva, pa je jedne prilike rekao: "Rukujte se meðusobno, to će uklanjati zavist koja postoji meðu vama, i dijelite poklone jedni drugima – voljet ćete se, i to će odagnati cicijaštvo od vas!" (Muvetta' od imama Malika, 2/908.)

Meðusobno rukovanje, nazivanje selama i dijeljenje hedija uspostavlja čvrstu vezu meðu nama i prijateljstvo. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli; hoćete li da vas uputim na nešto što ako budete činili voljet ćete se? Nazivajte selam jedni drugima!" (Sahihul-Džami', br. 7081.)

Vezu s nekim muslimanom održava i dova koju ćeš učiti za njega onda kada nije on prisutan, što je daleko od licemjerstva i pretvaranja. Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Dova koju neki musliman prouči za svoga brata muslimana u odsutnosti je dova koja se prima; do njegove stoji melek koji je zadužen da izgovara amin kada god ovaj izgovori kakvu dovu, dodajući: i tebi isto!" (Muslim, br. 88.)

Prve generacije muslimana kada su htjele doviti nešto za sebe, tu dovu bi uputili za nekog svog prijatelja, jer se ta dova prima, a i onome koji je uči, vraća se sa tim hajrom!

Bratstvo ima svoja prava na dunjaluku, poput: nazdraviti onome koji kihne, posjetiti bolesnog, odazvati se na poziv, poselamiti drugoga, ispratiti mejta do kabura...

Iskreni prijatelji će biti šefadžije na Sudnjemu danu, kada će govoriti Allahu, dž.š.: "Gospodaru naš, prijatelji naši, koji su s nama klanjali i postili i hadždž obavili – uveo si ih u Vatru! Allah, dž.š., će reći: ’’Idite i iz Vatre izvedite svakog koga prepoznate od njih..." (Ibn Madže)

Na ovom su stepenu ljubav i prijateljstvo u islamu, stoga neka svako od nas vodi računa o tome jer će mu to biti od koristi, kako na ovom tako i na budućem svijetu!

Allah, dž.š., kaže: "Oni koji poslije njih dolaze – govore: 'Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv!" (El-Hašr, 10.)

Rezime:

1. Bratstvo se temelji na imanu i vjeri i ima svoja prava.

2. Bratstvo po vjeri treba da je jače od bratstva po krvi.

3. Osnova bratstva je da voliš drugome ono što voliš samome sebi.

4. Osnova ljubavi je sljedeća: voljeti ono što Allah voli, da ljubav obuhvata sve muslimane, i da ljubav obuhvata muslimana, a mržnja njegovo loše djelo.

5. Ljubav u ime Allaha je najtvrða halka islama i izvor njegove slasti i ljepote.

6. Kod Alaha je vredniji onaj čija je ljubav prema drugome jača.

7. Šejtan rastavlja dva druga: zbog grijeha koji neko od njih dvojice počini, zbog neispravne ljubomore, zbog osjećaja niže vrijednosti.

8. Plodovi ljubavi u ime Allaha, dž.š.: stječe se Božija ljubav i Allah obećava hlad Svog Arša.

9. Dati do znanja drugome da ga volimo i da nam je drag jača ovu osobinu.

10. Rukovanje, dijeljenje poklona, dova u odsutnosti jača meðusobnu ljubav i otklanja zlobu i cicijaštvo.

11. Iznad islamskog bratstva nema nikakvog drugog bratstva.

(Preuzeto)     

Urednik: OKC-Gradačac