Šejh Abdu-l-Medžid Ez-Zindani, prvi sekretar Instituta za naučna dostignuća, obuzet je ljubavlju za vođenjem naučnih diskusija sa vodećim stručnjacima iz raznih naučnih oblasti kako bi dokazao da su Kur’an i hadisi pretekli naučne činjenice o svijetu i čovjeku.

Ovo je jedna od diskusija vođena na jednom od tih naučnih susreta sa uvaženim profesorom Nilsonom, poznatim britanskim predavačem parazitologije. Učešće u diskusiji uzeli su i prof. Muhammed Jusuf Sekr i dr Muhammed Sadik Arefe sa univerziteta “Kralj Abdu-l-Aziz” iz Džede. U ovom broju časopisa “El-’idzazu-l-’ilmi” prenijet ćemo jedan dio te diskusije koji je u vezi sa zaštitom od parazita i mikroba, prilikom čega ćemo sasvim jasno vidjeti kako su hadiski tekstovi pretekli ono što je potvrđeno iz ove oblasti.

Šejh Ez-Zindani: Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka niko od vas ne mokri u stajaću vodu koja ne teče, zatim se kupa u njoj,” u tom hadisu je ukazao na dvje stvari: mokrenje u stajaću vodu i kupanje u njoj. Ima li nekakva mudrost u tome?

Dr Nilson: Ono što bih mogao reći o tome je da mi danas znamo da kupanje u stajaćoj vodi i mokrenje u nju prenose bolesti, a izbjegavanje tih stvari sprječava sirenje bolesti.

Šejh Ez-Zindani: Da li je u tom vremenu, tj. za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ljudski razum bio sposoban da uvidi da ne treba mokriti u stajaću vodu, a zatim se kupati u njoj?

Dr Nilson: Ima mnogo stvari iz narodne medicine jos od vremena faraona, Musaa (Mojsija), i vremena Poslanika, Muhammeda, koje se primjenjuju kod sprječavanja bolesti, i smatram da je bilo neko iskustvo u vezi s tim, tako da “kada bi uradio to i to zadesila bi te bolest, a ako se klonis toga i toga bićeš zdrav”. Smatram da je to nešto što se može opaziti zbog toga sto se radi o mokraći i stajaćoj vodi, a sve to ima veze sa oboljenjima.

Šejh Ez-Zindani: Međutim, malo prije ste rekli da čovjek nije spoznao ulogu postojanja tih parazita sve do 1912-te godine, jer se oni ne vide golim okom, niti se golim okom moze utvrditi uloga njihovog postojanja. Kako se onda može ocjeniti nesto sto se može vidjeti samo pomoću mikroskopa? Da li je onda čovjek bio u mogućnosti da uvidi vezu između mokrenja u stajaću vodu i kupanja u njoj i obolijevanja, a taj se parazit ne vidi golim okom, niti ga je čovjek mogao posmatrati i znati za njega sve do 1912. godine? Kako onda možemo reci da se to otkrilo opaženjem i posmatranjem? Tj. opažanjem (posmatranjem) nečega sto se ne može vidjeti okom? I da li je u historiji zabilježeno da je onaj ko mokri u stajaću vodu obolio od neke bolesti?

Dr Nilson: Nema ništa što bi ukazivalo na to.

Šejh Ez-Zindani: Da li onda možete očekivati da su drevni narodi bili u mogućnosti da to posmatraju bez mikroskopa?

Dr Nilson: Nisam mislio da kazem da su posmatrali te parazite, već da su to dovodili u vezu s uzrokom i posljedicom. Npr. uvidjeli su da onaj ko jede meso grabežljivih životinja oboli od neke bolesti, pa su se klonili jedenja njihovog mesa.

Šejh Ez-Zindani: Medutim, prije spoznaje istine i načina (simptoma) obolijevanja i lijecenja, kao i načina prenošenja bolesti na čovjeka, čovjek je imao razne predodžbe o tome koje su daleko od stvarnosti. Ponekad bi uzrok za to vidjeli npr. u postojanju šejtana, ponekad da se ubo na trn, ili da mu je mati bila ljuta na njega, ili da je on pio tu i tu krv. Nema ništa što bi precizno odredilo o čemu se radi.

Dr Nilson: Radio sam u Keniji u jednom primitivnom mjestu. Tu je harala bolest koja je bila uzrok sljepila i izazivala kožna oboljenja. Za nju se nije znalo sve do 1929. kada je otkrivena pomoću mikroskopa i novih naučnih saznanja da je uzročnik te bolesti muha koja je prenosi iz vode na ljude, s tim da su ljudi u tom mjestu, i prije nego se saznalo za ulogu postojanja parazita, primijetili da onaj ko se izloži ujedu te muhe, ili ode u tu i tu dolinu obolijeva od sljepila, pa bi se klonili toga mada nisu poznavali naučne znanosti.

Šejh Ez-Zindani: Međutim, Vi ste rekli da ne znate za naučnu potvrdu za postojanje veze između mokrenja i bolesti kao posljedice kupanja u stajaćoj vodi. Da li bi onda mogli smatrati ovaj hadis, izrečen prije četrnaest stoljeća, prvom naučnom potvrdom za to?

Dr Nilson: Da, možemo reci da je to prvi nagovještaj veze između vode i mokrenja s jedne strane i obolijevanja od raznih bolesti s druge strane, međutim, ne može se utvrditi njegova veza sa bilharzijom, jer on ne navodi neku bolest vezanu za nju, ali možemo reci da čovjek ako se klone vršenja velike nužde u vodu ili na otvorenom prostoru, to je bolje za sprječavanje bolesti

(preuzeto iz časopisa “El-’idzazu-l-’ilmi”, br. 7., džumade-l-ula, 1421. g/h, str. 22-26)

(Akos.ba)