I pored toga što je stav islama po pitanju ženine uloge u društvu jednostavan i koncizan – u njemu nema ništa neobjašnjivo – ipak se temelji na vrlo razraðenim propisima koji su temeljiti i neosporivi.

Prvo: Islam ženu tretira kao partnericu muškarca koja podjednako učestvuje u obavezama namjesništva i oni su poput dva krila, i ako nedostaje jedno od njih, zadaća neće moći adekvatno biti izvršena.

Drugo: Žena ima dužnost da odgovorno i podjednako sa muškarcem upravlja zemaljskim dobrima. Prije svega, bez nje je nemoguće zamisliti produžetak ljudske vrste. I jedno i drugo podjednako su značajni u kreiranju zdrave i jake porodice.

Treće: Iako su podjednako odgovorni u obavezama namjesništva na Zemlji, oni su po svojim psihofizičkim osobinama različiti, a svrha tih različitosti jeste da se meðusobno nadopunjavaju i jedino tako mogu adekvatno izvršiti svoje obaveze. Žena se odlikuje izmeðu ostalog i po tome što je jedino ona sposobna da raða, da ga hrani iz svojih grudi, i da se brine o njemu u periodu ranog djetinjstva. Zbog toga, majčinstvo je iznad očinstva. Zauzvrat otac je dužan da obezbijedi sve što je potrebno za normalno funkcioniranje porodice, on je dužan da zaraðuje, da troši na svoju porodicu, ali, i pored toga, prema islamskom učenju on ne može dosegnuti značaj majke niti je može zamijeniti.

Četvrto: Žena ima potpuno pravo da radi posao koji je prema islamskom učenju dozvoljen. Ali, i pored toga, ona nije obavezna da hrani porodicu. Ukoliko žena želi da radi, ona mora uskladiti svoje obaveze izmeðu posla za koji nije zadužena i koji joj nije obavezan i izmeðu njene obaveze majčinstva, upravljanja domaćinstvom i izvršavanja svih svojih obaveza prema mužu. Sve ovo potrebno je za normalno funkcioniranje jedne porodice, a kao što nam je poznato, porodica je osnovna ćelija društva i ako doðe do narušavanja harmonije u porodici, bit će narušena i harmonija u društvu.

Peto: I žena i muškarac imaju podjednake uloge u kreiranju društva i obavezni su da svoje obaveze savjesno ispunjavaju. Oni se meðusobno nadopunjavaju i prije svega trebaju ispuniti ono za što su predodreðeni i u čemu su sposobniji od suparnika. Na taj način bit će ostvareno meðusobno nadopunjavanje. Ni jedno ni drugo ne smiju biti ograničavani da djeluju u okviru onoga što je vjerom dozvoljeno, ali u svemu treba gledati što je veća korist i treba odrediti prioritete kako bi proces napretka bio što brži  i stabilniji. U svakom slučaju, i muškarac i žena podjednako snose odgovornost za ono za što su zaduženi.

2. Prije nego završimo sa ovim poglavljem ”Islam i značaj žene u kreiranju društva”, moramo istaknuti ono što smo prethodno spominjali:

Prvo: Prema islamu, institucija porodice je sveta i islam poziva na njeno pomno čuvanje.

Drugo: Islam je propisao norme ponašanja u okviru porodice i preduzeo je sve mjere preventive kako bi se ta porodica sačuvala. Porodica funkcionira na principu jednakosti spolova, meðusobnom nadopunjavanju, priznavanju sposobnosti za oba spola. činjenica je da su muškarac i žena zaštitnici jedno drugom.

Treće: Islamski principi ponašanja ne dozvoljavaju utjecaj drugih običaja i kultura koji dolaze iz ”naprednih” zapadnjačkih društava kao što smo to prethodno spominjali. Svjedoci smo da su ti zapadnjački kriteriji doveli do pada morala i do rušenja porodice. Svetost porodice je oskrnavljena, a uloga majke u odgoju djece marginalizirana je.

Četvrto: Zbog svega toga islam ne dozvoljava nikakva odstupanja kada je u pitanju svetost porodice, strogo zahtijeva primjenu islamskih principa, a svrha svega toga jeste očuvanje društva. Rezultat toga jeste da je islamska porodica daleko jača i čvršća nego što je to porodica na Zapadu danas.

Peto: Prema islamu, očuvanje zdravog porodičnog života na temeljima ravnopravnosti spolova, prožetog ljubavlju i suosjećanjem, znači očuvanje ljudske vrste općenito. Ako se poljulja porodica, čovječanstvo će zapasti u krizu globalnih razmjera.

Zbog svih ovih razloga, islam tvrdi da je uloga žene u kreiranju društva daleko veća od onoga što zamišljaju nedovoljno upućeni. Njena veličanstvena zadaća prije svega započinje sa formiranjem porodice koja funkcionira na principima vjere. Ona je ta koja će kuću ispuniti ljubavlju i samilošću, a u tome je dakako sposobnija od muškarca. Ova njena značajna uloga koju zauzima u ovom ”društvu u malom” koje se zove porodica jeste osnova za njenu ulogu koju rame uz rame sa muškarcem ispunjava na globalnom planu. Ta uloga bit će usmjeravana prioritetima i općim koristima, a shodno ureðenju današnjeg savremenog društva. Osnova za njeno djelovanje bit će svetost porodice i njeno poštivanje. Ako ne bude tako, onda ćemo se složiti sa riječima Monike Pilijeti, bivše ministrice za ženska pitanja za vrijeme predsjedničkog mandata Džiskara Distana. Ona kaže: “Obezvreðivanje porodičnog života ustvari je obezvreðivanje žene i muškarca podjednako.” Jer, nakon rušenja porodice i muškarac i žena gube svoju ulogu i ne preostaje im ništa drugo do moralni sunovrat gdje čovjek gubi poštovanje i svoju ljudsku čast.

(preuzeto)

Piše: Muhammed M’aruf Ed-Duvejlibi