U mnogim knjigama tretiran je odgoj djece, što upućuje na važnost ovog nimalo laganog zadatka koji je prvenstveno stavljen u obavezu roditeljima. Odgoj djece iziskuje dosta roditeljskog vremena, strpljenja i upućivanja dove. Sami odgajatelji  trebaju biti svjesni  činjenice da je odgoj svakog djeteta ustvari odgoj jedne buduće ličnosti. U vezi s tim neophodno je istaknuti da uspješna metoda u procesu odgoja jednog djeteta možda bude neuspješna u procesu odgoja drugog djeteta.

U osnovi, čitav proces odgajanja djece trebalo bi da se zasniva na tri vrlo važna načela: razumijevanju, poštovanju i prihvatanju - ''naše razumijevanje dječijih potreba, poštovanje njihove 'samostalnosti', prihvatanje onakvim kakvi jesu, sa svim njihovim manama i greškama, ali i zalaganje u korigiranju njihovih mana i grešaka. Najvažnije je da djeca osjete da ih mi razumijemo, poštujemo i prihvatamo.“ (Šejh Hani Abdulkadir, predavanje pod nazivom ''Min edžli ebnaina'') U procesu odgoja djece mnogi roditelji traže savjete i stručna mišljenja od poznatih i priznatih osoba u odgojno-obrazovnom području, a literatura koja obrađuje temu ''odgoja'' vrlo je tražena i rado čitana. Nema sumnje da je to korisno, međutim, ako samo površno analiziramo spomenutu literaturu, zaključit ćemo da nam ova literatura i nije tako neophodna. Naime, proučavanje i primjenjivanje savjeta, preporuka i prakse ''najboljeg učitelja'', uz Allahovu pomoć, neminovno dovodi do uspjeha u procesu odgoja djece. Ovom prilikom navest ćemo neke događaje koji nam ukazuju na uspješnost našeg ''voljenog učitelja'' kao odgajatelja djece. Pravila dječijeg odgoja, koja mi neprestano čitamo i učimo napamet, a možda u praksi ne primjenjujemo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, praktično je primjenjivao i na taj način odgojio nadolazeću generaciju koja je nakon vrlo kratkog vremena ponijela teret širenja islama. 

Poštivanje i uvažavanje djetetove ličnosti  

Aspekt poštivanja i uvažavanja djetetove ličnosti zanemaruje većina roditelja i odgajatelja, što je vrlo pogrešno, jer svako dijete treba da neprestano osjeća poštivanje i uvažavanje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukazivao je djeci počast i poštivao je njihovu ličnost. Enes, Allah bio zadovoljan s njim, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom prošao pored djece koja su se igrala pa ih je poselamio. (Muslim, br. 5791) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjećivao je ensarije i nazivao selam njihovoj djeci i milovao ih po glavama. (Nesai, Ibn Hiban, hadis sahih, vidjeti: "Silsile sahiha", br. 2112,  Albani) Na ovaj način Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, unosio je radost i sreću u njihove duše, ali je istodobno ukazao na jedan vrlo bitan aspekt u procesu odgoja, a to je navikavanje na razgovor sa odraslim osobama, čime se djeci pruža prilika da se izraze i izjasne i da pruže priliku drugima za izražavanje. Možemo samo zamisliti koliki osjećaj poštovanja u tim trenucima osjećaju u svojim malenim dušama. "Svaki roditelj ili odgajatelj trebao bi posvetiti pažnju onome što će ostaviti traga u dječijim dušama. Sa djecom se treba ophoditi na lijep i plemenit način, tako da se dijete osjeća poštovanim kao i njegova malena ličnost. Ovaj aspekt veoma je važan u islamskom odgoju, međutim u praksu ga ne sprovode mnogi roditelji i odgajatelji jer su uvjereni da djeca ne shvataju stvari onakvima kakve jesu, čime zapravo zanemaruju ličnost malenog djeteta. Stvarnost je potpuno drugačija – maleno dijete je jako osjetljivo i osjećajno na puno stvari koje njihovi roditelji zanemaruju. Nekad dijete ne može da se izrazi o svojoj spoznaji i osjećajima, međutim, to ne negira prisustvo spoznaje i osjećaja.“ (Vidjeti: "El-Išretu et-tajjibetu m'eal-etfali" od Muhameda Husejna, str. 284-286( 

Navikavanje djece na odgovornost 

Savremeni način života nametnuo je trend življenja u kojem je neophodno izgraditi samopouzdanje, stoga je odgovornost veoma važna stvar na koju se djeca moraju navikavati od najranije dobi. Savjestan odgajatelj pomoći će djeci da izgrade samopouzdanje, što će im u budućnosti pomoći da snose odgovornost. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pridavao je pažnju izgradnji osjećaja odgovornosti u ličnosti mladih ljudi. Sa'ad es-Sa'adi, Allah bio zadovoljan s njim, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom donio posudu sa napitkom i prije nego što je počastio prisutne, od dječaka koji je sjedio sa njegove desne strane zatražio je dozvolu da prvo počasti starca koji je sjedio sa Poslanikove lijeve strane, rekavši dječaku: "Dopuštaš li mi da prvo dadnem ovima?“ Na to je dječak rekao: ''Ne, tako mi Allaha, neću dati nikome prednost u mom udijelu poslije tebe.'' (Buhari, br. 2319, Muslim, br. 5412) Na ovaj način dijete se poučava smjelosti koja je popraćena učtivošću, čime se u djetetovoj ličnosti izgrađuje jako mišljenje, ispravnost prosuđivanja i korištenja uma, daleko od duha samoporaženosti i negativnosti koje je nespojivo sa stidom koji nalaže islam. 

Pravednost – neizostavni segment u odgoju 

Pravednost u odgoju je jedan od najvažnijih faktora psihološke stabilnosti djeteta. Naime, roditelji moraju voditi računa da u odnosu prema djeci ne rasplamsavaju ''vatru'' ljubomore i ne stvaraju konkurenciju među djecom dajući prednost jednima nad drugima u ponekad sasvim bezazlenim stvarima kao što su naprimjer poljubac, osmijeh, kupovina ili poklanjanje nečega samo jednome djetetu. Od Nu'mana ibn Bešira, Allah bio s njime zadovoljan, prenosi se kako je njegova majka – kćerka Ravahova – upitala njegovog oca da pokloni nešto od imetka sinu, a on je to odgađao čitavu godinu dana sve dok nije odlučio i poklonio traženo, pa je ona rekla: "Neću biti zadovoljna sve dok Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne posvjedoči ono što si poklonio mom sinu." Tada me je moj otac uzeo za ruku, a ja sam u to vrijeme bio mali dječak (u jednoj predaji se prenosi da ga je vodio jedan dio puta, a drugi dio nosio jer je bio mali). Došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: 'O Allahov Poslaniče, njegova majka (kćerka  Ravahova) želi da ti posvjedoči ono što sam darovao njenom sinu.' Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao je: 'O Bešire, imaš li ti više djece osim njega?' Moj otac reče: 'Da', a Poslanik opet upita: 'Da li si i ostalima darovao kao i njemu?'  Otac reče: 'Ne.' Tada Poslanik  reče: 'Nemoj me onda uzimati za svjedoka, zaista ja ne svjedočim za nepravdu.''' (Muslim, br. 4269) 

Nježnost i igra – sastavni dijelovi odgoja 

Djetetova potreba za nježnošću i zabavom veoma je važan segment prirode djeteta sve dok se nalazi u okviru šerijatski dozvoljenog. U tome ne treba pretjerivati kako se dijete ne bi razmazilo, a isto tako ne treba škrtariti, pa da djetetu bude uskraćena najvažnija prirodna potreba, što opet može uzrokovati povlačenje u sebe i pretjerani stid kod djeteta. Od Aiše, Allah bio zadovoljan s njom, prenosi se da je rekla: ''Igrala sam se s lutkama kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i imala sam prijateljice koje su se igrale sa mnom, i kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao kod mene, one bi se pokrile. I on bi ih slao meni kako bi se sa mnom igrale.'' (Buhari,  br. 5779) Ako nas je slučajno začudio, po našim kriterijima, ovaj Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, postupak, onda evo još jednog ''čudnijeg''. Naime, jednog dana ashabi su klanjali za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, koji se dugo zadržao na sedždi, tako da su neki počeli dizati glave bojeći se da mu se nešto nije desilo. Nakon završenog namaza pitali su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šta je razlog tome, a on ih je smirio pojasnivši: ''Ovaj moj sin (Poslanik misli na Hasana ili Husejna) učinio me je jahalicom pa mi je bilo mrsko da ga požurujem dok ne završi sa svojom potrebom.“ (Nesai, hadis sahih, vidjeti: "Sahihu ve daifu sunneni en-Nesa'", br. 1141, Albani) Djetetu se ne uskraćuju samilost i zabava koji poboljšavaju aktivnost, s tim da to bude paralelno, što će mu omogućiti da sačuva svoju osobnost i emocionalnu stabilnost. 

Roditelji – najbolji učitelji  

U odgoju djece naša najveća ambicija i slogan za napredovanje prvenstveno treba biti Allahovo zadovoljstvo, a ne puka želja da naša djeca budu bolja od dotične osobe, iako i taj cilj sam po sebi nije loš. Odgojimo ih da budu ustrajna i smjela, ali nemojmo od njih tražiti savršenstvo, jer i mi sami nismo takvi. Trebamo znati da puno priče nekad ne daje željene rezultate, dok s druge strane dobar savjet i primjer uvijek poluče dobre rezultate. Ovu činjenicu shvatili su Poslanikovi drugovi, Allah bio zadovoljan s njima, iz njegovih postupaka, sallallahu alejhi ve sellem. Od Ebu Vaila, radijallahu anhu, prenosi se da im je Abdullah ibn Mes'ud vazio (opominjao, propovijedao) svakog četvrtka, pa mu je jedan čovjek rekao: "O Ebu Abdurrahman, volio bih kad bi nam svaki dan vazio'', a Ibn Mes'ud mu reče: "Od toga me sprečava to što ja mrzim da vam dosadim. Ja vam vazim onako kako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nama periodično vazio bojeći se da nam ne dosadi." (Buhari, br. 70,  Muslim, br. 7305)

(preuzeto)