“Krenuo sam jednog običnog petka u grad i čuo sam ezan koji je u meni probudio takve emocije da sam se odjedanput naježio i počeo plakati. U tom trenutku sam pomislio: kako su lijepe riječi, što ovo nije moje, što ja ne pripradam ovome? To je onaj osjećaj koji sam osjetio i kada sam bio mali. Odrastao sam u Ustikolini s muslimanima, išao na Bajrame, družio se s njima itd. Otišao sam tadašnjem efendiji u Foči i kazao da želim prihvatiti islam. Kazao mi je da razmislim određeno vrijeme. Dao mi je knjigu o islamu i o tome šta bi svaki musliman trebao znati i kako se ponašati prema porodici, ljudima, okolini… Pročitao sam knjigu, razmislio o svemu i odlučio da prihvatim put vjere i da na njemu ustrajem. Otišao sam do efendije koji me pitao gdje želim izgovoriti šehadet. Odlučio sam se za Sarajevo i izgovorio šehadet u Carevoj džamiji pred hafizom Išerićem“, prisjetio se Faruk.
Vremenom se sve više upoznavao s islamom, a kaže da mu je islam najviše približila prirodnost , logične stvari i poruke koje odgovaraju čovjeku u svakom vremenu i prostoru. “U islamu postoji tačna razlika između dobroga i lošeg. Postoje zabrane: ne smije se piti alkohol, činiti blud itd. Ne može čovjek biti vjernik, napiti se i činiti zlo itd.”, kazao je Faruk.
Faruk trenutno živi u Sarajevu, gdje se doselio prije godinu dana. Kada je u prilici posjeti majku, koja je ostala u Foči, a otac je priminuo krajem devetesetih. Nije oženjen i nada se da će uskoro upoznati i nekoga s kim će započeti novi život u glavnom gradu. Prema njegovim riječima, poseban je osjećaj biti musliman u Sarajevu, naročito u ramazanu, te da mnogi nisu svjesni u kakvoj blagodati žive.
