Selam alejkum, draga sestro!

Pišem vam ovo pismo u nadi da ćete naći vremena barem da pročitate ove moje riječi, jer ne znam kome drugom da se obratim. Udala sam se prošle godine za mladića muslimana, koji je u to doba redovno obavljao namaz. Ja sam odrasla u porodici gdje se vjera nikad nije mnogo prakticirala, ali sam uvijek pokazivala veliko interesovanje za islam. Postim svaki ramazan od djetinjstva i moja je vjera počela da jača iz dana u dan.  Moj muž mi je bio uzor. Gledala sam ga kako žuri da obavi namaz. I to me oduševljavalo.

Ispostili smo i naš prvi zajednički ramazan. Sve je bilo prelijepo. Ali, nijedno od nas nije bilo zaposleno. Ja sam radila nešto malo na internetu i to je moglo da pokrije naše skromne troškove sve do onog dana kada sam saznala da sam trudna. Osjetila sam strah kad sam saznala za tu vijest, jer smo oboje bili nezaposleni. Nisam znala kako ću hraniti to dijete. Ali, moj muž me uvjeravao da će sve biti uredu, da svako dijete ima svoju nafaku. I, Boga mi, tako je i bilo. Nakon nekoliko mjeseci on je dobio posao, iznajmili smo stan, smjestili se i tada su nastupili problemi. On je prestao da obavlja namaz, upao je u loše društvo, počeo da hoda po kafanama i da pije…

Ostaje po čitavu noć, potroši sav novac.  Ja te noći provodim plačući i sekirajući se. Sve me je strah da mi nešto ne bude djetetu koje nosim. Kad dođe takav pijan, naravno, mi se svađamo. Neku noć je situacija eskalirala i malo je nedostajalo da me udari, ali je zato počeo da lupa šakama po stvarima. Ja sam zanijemila, nisam smjela ništa da kažem jer sam se bojala da će me udariti. Nakon toga je izašao, a ja sam ostala sama. Nazvala sam prijateljicu i došla je po mene, odvukla me mami. Srećom, moji roditelji nisu bili kod kuće, pa nisam morala objašnjavati šta je bilo. Čitavu noć nisam spavala, samo sam plakala. Nisam ni znala da čovjek može pustiti onoliko suza.

Nikome nisam rekla šta se zapravo desilo, i toj prijateljici sam samo rekla da smo se posvađali, ništa više. Kaže se da Allah stavlja na iskušenje onoga koga zavoli. Možda je ovo moje iskušenje. Ali, jedno je sigurno, ja više nemam snage. Dva puta sedmično idem na sufaru za odrasle i to su mi svijetli trenuci trenutno. On je to jutro došao po mene i vratili smo se u svoj stan, ali pijanoj glavi ne možeš ništa.

Ozbiljno razmišljam o razvodu, jer nemam više snage. Iscrpljena sam. Ne želim da mi dijete odrasta u ovakvoj porodici. Želim da ga odgajam u islamu.

Ako imate ikakav savjet, podijelite ga sa mnom, jer ja ne znam kome da se obratim.

Unaprijed se zahvaljujem i mnogo vas selamim!

SAVJET

U IME ALLAHA, MILOSTIVOG, SAMILOSNOG!

Ve alejkumus sellam ve rahmetullahi ve berekatuhu, draga moja sestro!

Jako mi je teško što prolaziš kroz ovakva iskušenja u fazi kada si ionako osjetljiva zbog trudnoće i promjena koje ona sa sobom nosi. Molim Allaha da te obilno nagradi za tvoj sabur i želju da živiš u zdravoj islamskoj porodici, što se trudiš da naučiš sufaru, a time sebi omogućiš osvjetljavanje doma učenjem časnog Kur’ana.

Dušo moja, znaj da postoji granica sabura i da nisi dužna da trpiš ono što je za svaku osudu.

S obzirom na to da je tvoj muž nekada bio pokoran Allahu, obavljao namaze sa uživanjem i pridržavao se šerijatskih propisa, pokušaj sa njim da razgovaraš na najljepši način, da ga pozoveš na povratak Allahu, pokajanje i popravljanje odnosa prema Allahu, a zatim i tebi i budućoj porodici.

Pokušaj u njemu izazvati kajanje i povratak na Pravi put jer ćeš za to biti mnogostruko nagrađena. Radi to na najljepši način, upotrebljavajući najnježnije riječi, u stanju kada je najboljeg raspoloženja. Podsjeti ga na njegove sedžde i život u islamu, na vrijeme kada ste imali malo od dunjaluka, ali zadovoljstvo i smiraj u duši koji vam sada nedostaje. Ako ti je lakše, napiši mu nježno pismo koje će imati priliku više puta pročitati i o njemu razmisliti u samoći.

Ukoliko se ogluši, ne prihvati tvoj poziv, tada ga ostavi na njegovoj stranputici sa njemu sličnim, a ti sebe i svog evlada zaštiti od života u haramu jer to nam je obaveza i nikada nam ne smije prevladati ljubav prema robu (u ovom slučaju grješniku) u odnosu na ljubav prema Gospodaru.

Možda to bude sebeb da se i on malo preispita i shvati koliko je daleko odlutao.

Nisi dužna i ne trebaš da trpiš nasilje jer Allah je zulum Sebi učinio zabranjenim i zabranio nam je da ga međusobno činimo.

Kada je u pitanju ovaj oblik zlostavljanja (psihičko je u većini slučajeva gore nego fizičko), tada moramo da istaknemo da je islam zaštitio ženu muslimanku od zlikovaca oporukom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Primite moju oporuku da ženama činite dobro! Zaista je žena stvorena od rebra (od nečeg krivog kao rebro), a najveća krivina rebra jeste baš njegov najviši dio, pa ako ga pokušaš ispraviti, slomit ćeš ga, a ako ga ostaviš, ostat će krivo. Zato jedni drugima preporučujte lijepo postupanje prema ženama!” (Muttefekun alejhi)

Molim Uzvišenog Allaha da ti se smiluje, pomogne te u pozivu da svog muža, uz Allahovu dozvolu, vratiš sa stranputice kojom je krenuo ka sigurnoj propasti, u suprotnom, da ti ga zamijeni onim što će ti donijeti dunjalučku i ahiretsku sreću i zadovoljstvo. Allahumme amin!

Nađa Dizdarević