Kroz svoj poslovni rad, postigao je mnoga priznanja i diplome. U životu su mu bile bitne samo dvije stvari: posao i uspješna karijera. Rekao je za sebe:“Prije nego što sam došao u Rijad da radim kao glavni menadžer u jednoj od najvećih američkih firmi, apsolutno nisam posvećivao pažnju niti jednoj vjeri. Glavna preokupacija mi ja bila: posao i uspjeh. Dao sam sebi punu slobodu, uživao sam u ovom životu na razne načine, dozvoljene i nedozvoljene, kao i milioni ljudi na ovoj planeti“.

Prošlo je mjesec dana od mog dolaska u Rijad, svoj posao sam radio odgovorno kao i uvijek. Jednog dana dok sam sjedio u svom uredu, pogledao sam kroz prozor. Vidio sam na stotine Saudijaca i drugih, kako negdje žure. Ustao sam se da vidim, i vidio sam da žure prema džamiji. U njihovim koracima sam osjetio da to rade sa ljubavlju. Dok sam ih posmatrao, začuo sam ezan, poziv na njihovu molitvu. I prije sam imao priliku da ga čujem, ali ovaj put kroz mene je prostrujao čudan osjećaj, osjećao sam se tako lijepo, ugodno, neopisivo. Toliko sam bio oduševljen prizorom i ezanom, da sam jednostavno sjeo u stolicu.

Tada sam se zapitao:“Šta je natjeralo sve one ljude da onako žure u džamiju, žure tamo kao da će im neko novac dijeliti“? Sjedio sam tako zamišljen i osluškivao glas imama koji je dolazio preko zvučnika. Kada je imam rekao:“Eselamu alejkum ve rahmetullah…..“ , ustao sam da vidim i ostatak doživljaja. Imao sam šta i vidjeti, vidio sam ljude kako se nakon molitve selame, rukuju, grle, na njihovim licima se vide osmijesi, sreća, zadovoljstvo, kako to postižu???

Tada sam shvatio odgovor na moju ljutnju kada sam prije neki dan htio nešto hitno da kupim. Dok sam ulazio u dućan da kupim tu stvar, trgovac mi je blago rekao:“Poslije namaza ako Bog da.! Bio sam ljut, kakvo odbijanje mušterija, čuj poslije namaza! Međutim, sad sam shvatio poruku koju mi je uputio, tako je sve uređeno, nema žurbe, nema pohlepe. Tu sam ušao na vrata islama.

Amerikanac rođeni, plavih očiju i kose, počeo je svojim prijateljima da priča o duševnom zadovoljstvu kojeg dosad nikada nije osjećao, pričao im je o ljepoti zvana, islam. Svim srcem je primio islam i počeo učiti o njegovim temeljima. Dva mjeseca nakon što je primio islam, izrazio je želju da posjeti Bejtu-l-Haram (Ka’bu) kako bi obavio umru i da klanja pored Ka’be. Na ovo putovanje krenuo je sa još dvojicom prijatelja koji su sa njim radili, bili su Saudijci.

Kad su tamo stigli, posvetio se samo ibadetu, mogla se vidjeti nevjerovatna skrušenost prilikom namaza i kod upučivanja dove, moglo se vidjeti grcanje i plač, tragovi iskrene tevbe. Znao je govoriti svojim prijateljima Saudijcima:“Koliko je ljudi na planeti Zemlji koji nemaju ovakvu priliku, nisu u mogučnosti da tavafe oko najčasnijeg mjesta“. Umru je završio pred jaciju namaz, odmah je stao u prvi saf, jer se inače od primanja islama trudio da uvijek klanja u prvom safu.

Jedan od Saudijaca koji je bio sa njim u namazu veli:“U namaz je stupio skrušeno, kad smo trebali da ustanemo sa prvog tešehuda, on je i dalje sjedio, mislio sam da se od zanosa zamislio, kada smo otišli na ruk’u nageo se prema meni na desnu stranu i svojim tijelom se naslonio na mene, shvatili smo da je duša napustila njegovo tijelo“.

DA, UMRO JE U NAMAZU, NAKON OBAVLJENE UMRE PORED KA’BE. KOJA ČAST I DOKAZ NJEGOVE ISKRENOSTI, SUBHANALLAH
Saudijac koji je klanjao pored njega, bio je duboko potresen, bio je i ponosan što je bio njegov prijatelj, sjetio se tada hadisa Poslanika, s.a.v.s., u kojem je rekao:“Doista čovjek može da radi djela stanovnika Džehennema i doći če do njega na pedalj ili lakat dužine a potom ga pretekne Knjiga i on uradi djela stanovnika Dženneta pa uđe u Džennet.” (Muslim)

Ovaj čovjek Amerikanac je bio nevjernik, a nakon prihvatanja islama, njegovo lice se promijenilo, njegova skrušenost u namazu je bila neopisiva, vidjelo se da je napokon sretan, a sretno je i završio…
ŠTA NAM DRUGO PREOSTAJE, NEGO DA SE TRUDIMO I UZMEMO POUKU DA JE ALLAHOVA MILOST OGORMNA, SAMO KADA BI ZNALI!!

www.islam-iman.com