Skoro svaku noć bi dokasno ležao budan u svom krevetu čekajući da mi se babo vrati sa posla. Ustvari, on bi trebao već odavno da se vrati sa posla, ali on nakon posla svrati u kafanu i sa društvom ostane do kasno. Budan sam bio iz jednog razloga, bojao sam se da mi majku ne ubije kad se vrati, jer ju je redovno tukao nakon povratka iz kafane. Imam samo babu i majku, a oni…imaju samo mene. Idem u četvrti razred osnovne škole i odličan sam učenik. Moja majka je nježna osoba, vrijedna i njena glavna briga je kuća te moj odgoj. Vidio sam da joj je jedina želja da ne budem kao moj otac, pijanica i zlostavljač. Bio sam dobar i u mektebu, moj otac koji je u džamiju ulazio samo za bajram, nije mi branio da idem u mekteb. Moj otac je bio stražar u jednoj firmi, počeo je da pije alkohol prije mog rođenja na pet godina, barem mi je tako majka kazala. Bio je gadan u piću, izgubi bi se totalno, psovao je, tukao i razbijao..sve je to teško padalo mojoj majki koja je morala da trpi. Kad bi se vrati kući pijan, ja bih se povuci u sobu jer sam znao šta slijedi. Ujutro bi nađi majku uplakanu ili u modricama.

Počeo sam se polako gubiti u svemu tome, popustio sam u školi, bio sam stalno zamišljen i isprepadan. Sve je to primijetila moja nastavnica vjeronauke. Nakon završenog časa, zovnula me je u hodnik i pitala šta se sa mnom dešava, da li mi može kako pomoći. Oborio sam glavu a onda joj sve ispričao, morao sam se nekome izjadati. Ona je samo uzdahnula i rekla mi ovako: “Nažalost, još si mlad i ne možeš ništa uraditi po tom pitanju, međutim ima jedna stvar koju možeš ali moraš biti iskren. Dova, zamoli Allaha da ti babu uputi na pravi put, da ostavi alkohol i loše društvo. Hvala Bogu znaš klanjati, ustani kasno po noći pa zamoli Allaha da ti uputi babu na pravi put, pokušaj, budi ustrajan!“

Odlučio sam da to uradim, vjerovao sam čvrsto u Dragog Allaha i znam da On sve čuje i sve zna. Sječam se, bilo je negdje oko dva sata iza ponoći, kad se sve stišalo u kući, polako sam se izvukao iz kreveta, nisam palio svjetlo kako ih ne bi probudio. Tiho na prstima sam došao do kupatila i uzeo abdest. Vratio sam se u svoju sobu, stavio sam čist peškir na pod i počeo da klanjam. Klanjao sam jedno 15 minuta a onda sam ostao u sjedećem položaju, digao ruke i počeo da molim Allaha za mog babu i njegovu uputu, da ostavi zlo alkohol, da ne udara majku, molio sam da IMAM BABU KAO I OSTALA DJECA.

Tako sam radio punih deset dana, bio sam uporan. Bila je srijeda, spremao sam se u školu jer sam bio druga smjena. Dok sam jeo u kuhinji, kroz prozor sam vidio da se otac vrača sa posla. „Odkud on ovako rano, nikada se nije ovako rano vratio, smjena mu završava tek u pet sati poslije podne“, govorio sam u sebi. Dok je otvarao vrata, ja sam pobjegao odmah u svoju sobu, jer sam mislio da je pijan i znam da će početi galamiti i psovati a ja ga više nisam mogao slušati. Ipak sam malo otvorio vrata da vidim što je ranije došao.

Majka mi jebila za radnim stolom, nije se okrečala a nije ni smijela. Kad je ušao u kuhinju na njemu je bilo novo odijelo a u rukama je nosio pune dvije kese. Koliko sam mogao vidjeti, nije bio pijan. Vidio me je kako virim, pa me je rukom pozvao da dođem. Izašao sam iz sobe i kao ukočen stao na sred sobe. Tada je rekao i mojoj majki da sjedne. Ona je rekao:“Od danas počinjemo novi život, od danas više ne pijem, od danas vas volim najviše na svijetu, molim vas da mi oprostite, bio sam budala. Sinoć dok sam bio na straži u firmi, kao da mi se nešto okrenulo u stomaku pa onda u glavi, kao da mi se razbistrilo..ne znam, osječam se kao nov.

Evo danas mi je bila plata i došao sam ranije, sredio sam se samo za vas, a ove dvije kese, jedna je za majku a jedna za tebe sine!“ Dok je to govorio, potrčao sam i zagrlio ga možda prvi put nakon pet godina, jako sam ga zagrlio, a majka je prišla te zagrilla nas obadvojicu, plačuči kao malo dijete. To su bile suze radosnice. Nisam mogao da vjerujem, moj babo nas opet voli, Dragi Allah je primio moje dove,znam da jeste, to samo ON može. Danas sam četvrti razred Gimanzije, odličan sam učenik i vjernik, a moj babo??? Prava ljudina, vakat namaz ne propušta, hvala Allahu!!!

Istinita priča jednog bošnjačkog osnovca koju je napisao u svojoj Pismenoj vježbi na času Bosanskog jezika

Saudin Cokoja

Krupljani.ba

Urednik: OKC-Gradačac