Jedna od najčešćih zabluda koje čujemo u vezi kineskih brendova je da njihova jeftinoća dolazi od nedostatka kvalitete. Realno, taj način razmišljanja nije ni najmanje začuđujući i zapravo je logičan slijed iskustva kojega većina ljudi ima sa ostalim kineskim proizvodima. Koliko ste samo puta ušli u jednu od onih kineskih trgovina i kupili nešto za smiješno male novce? Koliko od toga se pokazalo nevrijednim čak i tih novaca? Malo previše, zar ne!? Ako ste prije 3 ili 4 godine kupovali mobitel iz Kine sigurni smo da se i tada niste proveli baš najbolje, pogotovo ako ste imali sklonosti prema kopijama popularnih modela.

 

 

Zar se nešto promjenilo?

Da, promjenilo se puno toga. U zadnjih nekoliko godina pojavila je se cijela plejada kvalitetnih manjih brendova koji su eventualno čak prerasli u divove. Tu ponajprije mislimo na Xiaomi, Oppo, LeEco, Vivo i Meizu koji realno u kvaliteti ni malo ne kaskaju za brendovima poznatim na našim prostorima. Pored njih tu su i silni manji proizvođači koji se već godinu ili dvije aktivno guraju na našem tržištu kao npr. UHANS, Doogee, Oukitel, UMI, Bluboo, Cubot, Homtom i ostala ekipa sa lagano čudnim imenima.

Znate što je najveća razlika u odnosu na prije? Dostupnost informacija o njima. Više to nisu neki opskurni brendovi upitnog podrijetla. Ne, sada su to proizvodi čije recenzije možete naći na stranicama kao našoj i proizvodi na koje su mnoge trgovine spremne dati 1 godinu garancije (nekada i više). Ova druga stvar je pogotovo značajna jer vjerujte nam da nitko ne bi htio graditi svoj posao na proizvodima koji se pokvare za 3-4 mjeseca. Mit da su “kinezi” nekvalitetni danas je doslovno samo mit, barem kada se odnosi na pametne telefone.

Kako onda “kinezi” mogu biti jeftiniji?

Često čujemo kako su veliki brendovi bezobrazni jer nude isti ili lošiji hardver po cijeni duplo većoj od “kineza” no to ima smisla samo ako se ni najmanje ne razumijete u osnove poslovanja. Počnimo npr. od marketinga. Koliko puta na TV-u vidite Bluboo reklamu, a koliko Samsungovu? Koliko ste vidjeli Bluboo plakata, a koliko Samsung plakata? Manji brendovi ulažu minimalne, a često i nikakve novce u marketing dok jedan Samsung ima kompleksnu mrežu koja obuhvaća praktički cijeli svijet – od vlastitih timova pa sve do raznih agencija koje unajmljuju da rade posao za njih. Kada ste velika korporacija marketing je osnova svega, a ako se ne reklamirate dovoljno konkurencija će vas eventualno zasjeniti. Ne trebamo ni govoriti koliko sve to utječe na konačnu cijenu proizvoda kojeg želite prodati.

Samsungova reklama koja je prikazana na SuperBowlu-

30 sekundi reklame tamo vas izađe basnoslovnih 5 milijuna USD

Osim prisutnosti putem lokalnih ureda, marketinških agencija itd. veliki brendovi često imaju razgranatu mrežu ovlaštenih servisa, dok manji ovise o trgovinama koje prodaju njihove proizvode i često se baziraju samo na online prodaju. Kada smo već kod servisa mislimo da i ne trebamo govoriti koliko je lakše doći do dijelova za jedan prosječan Samsung telefon nego za jedan prosječan Bluboo telefon. Nije nemoguće naravno, ali nekada se zna dogoditi da je teško naći dio za neki stariji model. Ovo ne vrijedi za sve kineze naravno i u pravilu ovisi o popularnosti određenog modela.

To je bez da uzmemo u obzir kolikim brojem tvornica raspolaže jedan veliki brend, koliko zaposlenika ima koje treba platiti, milijunske količine koje se proizvode i ogromni novac koji se ulaže u istraživanje i razvoj. To su sve stavke koje su mnogim manjim brendovima nepostojeće. Tu je onda i razvoj posebnog softvera, softverskih servisa kao i podrška tog istog softvera kroz godine. To sve zahtjeva ogromnu količinu resursa. Manji brendovi svoju softversku podršku često fokusiraju na vrlo mali broj modela, ali moramo priznati da i tu situacija već neko vrijeme ide na bolje.  Nemojmo zaboraviti i da većina kineskih proizvođača, pogotovo onih manjih, ne plaća patente i razne druge namete koje veliki brendovi jednostavno moraju plaćati. Ako mislite da se tu radi o malim iznosima pogledajte samo neke popularnije tužbe.

Razlika u kvaliteti može se odgledati jedino u tome što je kontrola kvalitete kod većih brendova u pravilu bolja. Statistički postoji veća vjerovatnost da naletite na defektan Elephone telefon nego na defektan LG telefon (da nisu stalno Bluboo i Samsung) no u praksi je ta razlika zanemariva. Ako kupujete sa garancijom onda je praktički nebitna jer ste “pokriveni” po tom pitanju.

Sigurni smo da ste primjetili još jednu stvar – kako Xiaomi, LeEco i Meizu cijenama “tuku” čak i ultrajeftine manje kineske proizvođače. Razlog tome je jeftinija nabavna cijena komponenti te subvencioniranje. Ovo drugo znači da namjerno smanjuju svoju maržu na hardveru jer očekuju da će tu zaradu vratiti putem softverskih servisa koji standardno dolaze na njihovim telefonima (npr. vlastita trgovina aplikacija, videoservisi itd.). Jednom kada se ovi brendovi pojave na globalnom tržištu teško da će moći dugo održavati ovako niske cijene.

I kakav je zaključak?

Poanta svega ovoga bila je pokazati da veliki brendovi nisu skuplji zato što su kvalitetniji nego jednostavno zato što su veliki i što u skladu s tim imaju drugačiji model poslovanja. Ime se doista plaća, samo ne na način na koji ste možda do sada mislili. Kada kupujete Samsung vi plaćate sve – od njihovih tvornica, njihovih reklama, istraživanja, softverske podrške, servisne podrške itd. Kada kupujete kineza vi (uglavnom) jednostavno kupujete sam proizvod tj. u ovom slučaju pametni telefon i eventualno nešto podrške. To je ta razlika u cijeni!

Ako ste tip koji traži maksimalno za uloženi novac onda doslovno nema dileme za vas, samo se pobrinite da svog “kineza” uzmete u pouzdanoj trgovini koja daje garanciju. S druge strane potpuno je prihvatljivo ako se volite držati velikih korporacija zbog njihove podrške (softverske i hardverske), zbog toga jer uredno plaćaju patente i ostale obaveze ili jednostavno zato što im vjerujete. U oba slučaja dobivate kvalitetan proizvod.