Žena je jednog dana pospremila kuću, sve dovela u red. Skuhala kahvu i kada ju je nosila u dnevnu sobu, muže joj je nespretno pružio ruku i kahva se prolila po stolu.
– Što ne paziš, smotani stvore!? – vikne žena oznojena još od spremanja.
– Oprosti reče on.
Zatim ustane muž, pobriše sve tragove i rezignirano šuti. A žena je pomislila u sebi: “Da je ovo uradio netko tko je slučajno svratio u goste, to mi apsolutno ništa ne znači u životu, sve bi bilo drugačije. Nasmiješila bih se i kazala:
– Ne uzrujavajte se bez razloga, sve je ok, lahko je to obrisati.”
Pouka ove priče: Kakvi su to apsurdi. Vrlo često vlastite stresove liječimo vičući na one koji su nam najvažniji, koje volimo jednako kao sebe, a trudimo se uvijek biti uljudni i sa osmjehom pri slučajnom susretu sa nekim beznačajnim i suvišnim, čak i onima koji nam idu na živce. A ne bi trebali. Ne bi smjeli. Ne zaslužuju to.
(Preuzeto)
Poslanik (s.a.v.s.) nas je opomenuo o tome kako ne treba piti vodu stojeći. Nauka danas potvrđuje veliku mudrost iza ovih upozorenja. Jedino što sam čuo u svom djetinjstvu...
Read moreEbu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:...
Read moreKada se odgovarajući čovjek nađe na odgovarajućoj funkciji, to oslikava određenu odgovornost samog naroda i ispravno uređenje njihove države. Oni sigurno teže ka napretku, a taka...
Read more