Kada je Kraj svijeta? Hoće li se to desiti 21.12.2012.? Trebamo li biti zabrinuti zbog medijskih izvještaja i čak odbrojavanja dana do Kraja koje pojedine medijske kuće emituju u sklopu svog programa? Trebamo li pripremati rezerve hrane i iskopavati podzemne bunkere kako bi se skrili od događaja toga dana? Tako mnogo pitanja ljudi imaju, ali malo ko zna istinite i pouzdane informacije. Cilj ovog članka je pružanje baš toga – tačnih podataka koje nam nudi islam.

Fenomen „vjerovanja“ da će Kraj svijeta nastupiti u 2012. obuhvata tvrdnje da će se na dan 21.12.2012., desiti kataklizmički događaji i da će svijet, kakvog ga mi poznamo, prestati da postoji. Navodi se da je taj datum kraj 5.125. godina dugog ciklusa u kalendaru starih Maja. Teorije o tom događaju ne navode precizno šta će se desiti (jer to i oni samo nagađaju), ali se između ostalog spominju: sudari planeta, erupcije vulkana, invazije vanzemaljaca. Odmah da nešto naglasimo; islam insistira na SIGURNOM ZNANJU, i odbacuje po pitanju događaja sva nagađanja i pretpostavke jer oni nisu pouzdan izvor informacija.

Kur’an opisuje postupke prijašnjih naroda koji su slijedili pretpostavke, i tako se udaljili od Istine: „Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima ženskim, a o tome ništa ne znaju, slijede samo pretpostavke, a pretpostavka istini baš nimalo ne koristi. Zato se ti okani onoga koji Kur’an izbjegava i koji samo život na ovome svijetu želi –  to je vrhunac njihova znanja – Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na Pravome putu.“ Kur’an, En-Nedžm, ajeti 27-30. Njihova nagađanja im nisu tada koristila, kao što ne koriste ljudima ni dan-danas.

„Kraj svijeta 2012“  je DOKAZ POTREBE ČOVJEČANSTVA ZA ISLAMOM

Ljudi često navode kao „dokaz“ manjkavosti islamkog učenja slijedeći citat: “Islam je došao prije 1400 godina među beduine u pustinji i odnosi se samo na njih. Današnje vrijeme je naprednije; mi smo civilizovani“, u smislu da je ono s čime je islam došao prevaziđeno i zastarjelo. Upravo ova njihova tvrdnja je i dokaz da je islam istina.

Ljudi miješaju dvije stvari: uvjete u kojima ljudi žive i ljudsku prirodu. Uvjeti života danas i prije samo 20 godina nisu isti, slažemo se. Ali je LJUDSKA PRIRODA OSTALA NETAKNUTA. ČOVJEK JE, U SUŠTINI, ISTI I PRIJE 1400 GODINA, A I DANAS, A I NAKON NAS. Ljudska duša i srce, ljudsko tijelo, ljudske potrebe, ljudske želje, ljudski strahovi – sve je to ostalo netaknuto. A tzv. „moderno društvo“ je najbolji pokazatelj toga.

Naime, savremeno doba je obilježeno velikim razvojem tehnologije u svim oblastima ljudskog života. S materijalne strane, ljudska civilizacija nikad nije bila na višem stepenu. Ali s druge strane, toliki napredak u jednom pravcu, istovremeno je ljude učinio duhovnim invalidima; udaljavanjem od vjerskih načela, došlo je do širenja sujevjerja svih vrsta, strahova, samoubistava, bolesti ovisnosti, AIDS-a. Zar nas sve ove pojave ne upućuju na to da su ljudi u DUHOVNOM POGLEDU NAZADOVALI? Da su nesretni? Pa ko to pije alkohol jer je sretan i ispunjen? Ko se drogira jer mu je u životu sve lijepo? Svim ovim stvarima ljudi nastoje da popune prazninu koja vlada u njima.

A događaji poput navodnog „Kraja svijeta 2012.“ u pravom svjetlu pokazuju sve duhovne slabosti i labilne temelje civilizacije koja je ogrezla u materijalizmu. Ljudi su zaboravili da čovjek nije samo sastavljen od tijela. On ima i dušu. Tražeći utjehu, ljudi nastoje da pronađu odgovore na pitanja koja su oduvijek zaokupljala ljudske umove: ko smo, odakle smo, gdje idemo, šta ima nakon smrti?

I naravno, budući da je ljudski razum ograničen, on pruža samo ograničene odgovore. Većina onih (pisaca, naučnika, mislilaca) koji su tragali su na kraju odustali. Nisu vidjeli smisla u ljudskom postojanju. Međutim, ova pitanja i dalje ostaju neodgovorena i nameću se sama po sebi. Posebno su aktuelna u naše vrijeme, kada ljudi imaju velika materijalna bogatstva. Problem je SMRT jer se sve ono što se stjecalo toliko dugo, mora se napustiti.

I upravo u tim sumnjama i strahovima ljudske duše, fenomeni poput iščekivanja kraja svijeta nalaze plodno tlo. Na istom principu, rade i astrolozi, vračari, sihirbazi, šarlatani svih vrsta. Njihova zajednička osobina je da iskorištavaju slabosti ljudske prirode koja ima slabo ili nikakvo vjerovanje u Tvorca, nepoznavanje smisla svog života i strah od budućnosti.

                               „A zašto mi ne bismo znali kad je Kraj svijeta?“

Najavljivanje tačnog datuma Sudnjeg dana, takođe nije rijetka pojava. Ljudi su i prije nastojali da odrede datum, i NIKADA nisu pogodili. Znate zašto? Jer ne znaju. Jedino taj čas, zna Allah: „Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten.“Kur’an, Lukman, ajet 34.

Ljudi se često pitaju, želeći se raspravljati: „Zašto ja ne znam kad ću umrijeti? Zašto ja ne znam kad će ovaj svijet završiti?“

Pitanje nije zašto, već šta bi bilo da znaš? Da li bi čovjek mogao normalno živjeti, znajući da će, recimo, u slijedeći petak umrijeti? Da li bi imao volje da radi i uči? Naravno da ne. Kako žive oni ljudi kojima doktori prognoziraju smrt za par mjeseci? Ako precizno znamo vrijeme smrti, zašto bismo se i ženili i odgajali djecu, znajući da će neko od njih kasnije, ne dao Bog, poginuti u nesreći?

Isti je slučaj i s Sudnjim danom. Ako znamo precizan datum, gubimo volju za životom. A to nije smisao. Blagodat je da ne znamo te stvari, kako bismo mogli uživati u životu, truditi se i raditi, i kad dođe taj čas, da s ovog svijeta idemo smireni jer smo dali sve od sebe.

                                   Znanje o vjeri je oružje vjernika

Šta mislite zbog čega Allah, dž.š., kaže u Kur’anu; „ZNAJ da nema Boga osim Allaha“, zbog čega je prvi objavljen ajet: „Ikre – Uči?“ Zato jer ljudi strahuju od onoga što ne poznaju. Učenjem svoje vjere, čovjek se naoružava znanjem i neće imati sumnji po pitanju svoje vjere, niti dunjaluka. Također, učenjem svoje vjere, čovjek saznaje da SAMO Allah zna vrijeme Kraja svijeta, i to ljudskoj duši pruža smiraj. Nema potrebe da istražuje dalje.

Vjerovanje u Allaha (tewhid) nas uči da je Allah, ne samo Stvoritelj, već i Gospodar i Vladar. Ništa se u svemiru ne dešava bez Njegovog znanja. On svime upravlja. Navodna dešavanja 21.12., ne izmiču van Allahove kontrole jer je Allah neprikosnoveni Vladar. Pa nastojmo da se družimo više s Kur’anom, i uljepšajmo naše živote s spoznajom Allaha i Njegovih Imena. Tako ćemo otkloniti naše strahove i opskrbiti se pozitivnijom slikom svijeta.

Takođe, Allah, dž.š., u Kur’anu i Njegov Poslanik, s.a.v.s, u hadisima su naveli predznake Sudnjeg dana (male i velike); dakle, prije nego taj čas nastupi, MORAJU  se ostvariti određeni događaji koji se NISU desili. Takođe, datum 21.12.2012. ni po čemu nije značajan za svijet, osim kao dan velike materijalne zarade od naivnih ljudi.

Da skrenemo pažnju da Maje koje su napravile kalendar, nisu mogli predvidjeti sopstvenu propast. Pa zar nisu bili preči da sami sebi pomognu; a kako će tek drugima?

Zaključak je; na dan 21.12.2012., kao i dane prije njega, i poslije njega, sjećajte se Allaha, obavljajte namaze, učite Kur’an. Nastojte da se približite Allahu i zaradite Njegovo zadovoljstvo. A ako vas ko pita: „Gdje ćeš ti biti 21.12.?“, recite: „Zar nisi čuo? Idem u džamiju, ona je najsigurnije sklonište.“

Piše: Nedim Botić

akos.ba